Korizmene e-Duhovne vježbe zamišljene su kao poticaj na razgovor s Bogom kroz pet koraka: pripremu, čitanje, razmatranje, korak “Još malo” i molitvu. Autorica teksta razmatranja drugog tjedna e-Duhovnih vježbi je Ana Marčinko.
U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za Korizmu 2019. U njih se možete uključiti preuzimajući mobilnu aplikaciju za Android i iOS.
Uvod
Možda se ljutiš na sebe i razmišljaš o odustajanju, a možda imaš velika očekivanja od ovoga tjedna.
U kojemu si god od tih stanja, na početku današnjega dana zamoli Gospodina da te od njega oslobodi. Ovo je jednostavno susret s njim. Susret sa Živim. A ljepota svakoga susreta, ono što nas tjera da uvijek i iznova imamo potrebu za njim, upravo je neizvjesnost ̶ ne znam po čemu će me ovaj susret promijeniti.
Priprema
Ako su ti dani uzbudljivi i prepuni rokova, čim se malo umiriš, vjerojatno se sjetiš svega što si zaboravio i što ćeš morati napraviti kada završiš ovo razmatranje. Otpusti to.
Možda ti odmah dolaze u svijest i dragi ljudi kojima si se obećao javiti, zaboravio uzvratiti poziv i odgovoriti na poruku. Otpusti i to.
Možda ti naviru neke pogrješke koje bi mogle postati ozbiljnije ako ih što prije ne ispraviš ili neke dobre zamisli kako da tvoj sutrašnji dan bude bolji od današnjega. Otpusti to.
Čitanje: Lk 6, 36-38
U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.
Ne sudite i ne ćete biti suđeni. Ne osuđujte i ne ćete biti osuđeni.
Praštajte i oprostit će vam se.
Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše
jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«
Razmatranje
Možeš li ti oprostiti?
Postoji li u tvojemu srcu nešto što i dalje čeka na opraštanje?
Stavi ova pitanja i odgovore pred sebe u svoju tišinu. Nisi sam, Gospodin je s tobom. On te poznaje bolje nego što se sam poznaješ. I prihvaća te. Ne onakvoga kakav misliš da trebaš biti, nego upravo takvoga kakav jesi.
Još malo
Svatko je od nas barem jednom u životu bio povrijeđen bolju koju nije lako nositi, koja pritišće i lomi. U tomu smo trenu spremni na bilo što samo da prestane. Tražimo različite bjegove. Jedan je od njih traženje krivca. Kao da je ikada ičiju bol umanjilo nečije ime ili činjenica da možemo reći: Da, on je taj, on je uzrok moje boli! To je samo malena niša gdje smo se sklonili i kratko sklupčali, dok je bol prividno bjesnila vani. Ali nije, ona nije nestala jer se čitavo vrijeme nalazila u nama. Svaka naša bol nije ništa drugo nego unutarnji vapaj za rastom. Za rastom u ljubavi, za rastom u prihvaćanju.
Ono što sudiš i odbacuješ, ono što prezireš i ne možeš oprostiti, ono nad čim se sablažnjavaš i svrstavaš u kategorije za nas i protiv nas, ono po čemu dijeliš svijet, po čemu ga odbijaš i prihvaćaš ̶ to je ono što ti ne dopušta da rasteš! To je ono što ti ne dopušta da ljubiš! To je ono što ti ne dopušta da praštaš! To je ono što nisi ti! To je ono što u tebi vapi za promjenom! To je grijeh koji te okovao! A njega danas Gospodin uzima da ga nosi na Golgotu! Jer promjena, obraćenje, započinje kada njega priznaš bliskim, sebe priznaš slabim i zajedno krenete u istomu smjeru.
Molitva
Oče, ti si takvom neizrecivom ljubavlju ljubio ovaj svijet, čitav svijet i sve što je u njemu stvoreno, da si dao svojega Sina. Hvala ti što me ljubiš i više od onoga što ću ja ikad biti spreman prihvatiti. Hvala ti na Sinu, na čovjeku koji mi je pokazao da mogu uspjeti. Hvala ti na ljubavi koja je veća i dublja od svakoga mojega bijega i opravdanja. A ponajviše hvala ti što tvoja ljubav nije namijenjena samo meni. Pomozi mi i onda kada si sam ne mogu i ne želim pomoći. Pomozi mi da se sjetim svakoga onoga trena kad sam to zaista želio. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.