U središtu je današnjeg evanđeoskog odlomka, koji nam je zapisao sveti Luka evanđelist,  poslanje sedamdesetdvojice učenika. To je poprilično veliki broj učenika koje Isus odjednom određuje za misionarsku službu i šalje ih po dvojicu. Razmotrimo stoga kroz nekoliko misli što to Isus čini kad poziva k sebi sedamdesetdvojicu učenika i kamo ih zapravo šalje. Razmatrajući evanđeoski odlomak, uočavamo da Isus šalje svoje učenike da navijeste Radosnu vijest spasenja i donesu mir tamo gdje budu išli. Pritom ih Isus upozorava da valja voditi računa da neće svugdje biti prihvaćeni niti će im biti jednostavno i lagano posvjedočiti Radosnu vijest i navijestiti mir koji je svima potreban. Stoga poslanje učenika nije nimalo jednostavno ni lagano. Štoviše, ono je zahtjevno i iziskuje određeni napor od učenika, koji nailaze čak i na nerazumijevanje onih kojima ih Isus šalje. 

Ne znamo točno poimence o kojim se sve učenicima radi jer nam se nigdje ne navode njihova imena. S druge pak strane, ne znamo ni točna mjesta, niti su nam navedeni nazivi mjesta na koja ih Isus šalje. Zasigurno da nam ti podatci zapravo i nisu toliko važni te ih ni sam evanđelist Luka ne bilježi u svojim zapisima. Ono što je važno jest poziv i poslanje sedamdestdvojice te poruka o kraljevstvu Božjem koju oni naviještaju, a to je poruka mira i spasenja koja je svima upućena. 

U pozivu sedamdesetdvojice učenika uočavamo, dakle, nekoliko elemenata. Tako Isus »odredi« sedamdesetdvojicu učenika, kako nam bilježi sveti Luka, te ih šalje po dvojicu. Zanimljivo je uočiti da su u ono vrijeme bile dovoljne dvije osobe kako bi se njihov iskaz smatrao vjerodostojnim. Zbog toga Isus i šalje svoje učenike po dvojicu kako bi njihovo svjedočanstvo bilo istinito i vjerodostojno. Nadalje, Isus u poslanju učenika nije oklijevao, nije se premišljao, nego ih određuje i daje im zadaću što trebaju činiti. Odredio ih je i dao im ovlasti budu njegovi glasnici. Budući da ih šalje u mjesta gdje je i sam kanio doći, učenici su zapravo pripremali put za Gospodina u tim mjestima, išli su pred njim. Tako je Isus zapravo po njima dolazio do mnogih. 

Međutim, uočimo da je prva i temeljna zadaća za učenike bila molitva. Isus ih prije svega poziva i potiče na molitvu. Time im daje do znanja da je njihovo djelovanje zapravo u Božjoj ruci. Bog je onaj koji djeluje preko njih. Zbog toga je važno odmah na početku djelovanja sve predati u Božje ruke. Tek nakon toga ih šalje dajući im upute što trebaju i kako činiti. 

U poslanju učenika uočavamo još jedan element: Isus ih poziva da ništa ne nose sa sobom na put. Ne trebaju biti ni sa čime opterećeni, ništa im ne treba skrenuti pozornost s onoga što treba biti u središtu njihova poslanja, a to je naviještanje kraljevstva Božjeg. Ne nositi ništa na put koji nije bio nimalo lak ujedno je i znak pouzdanja i povjerenja u Boga. Učenici se trebaju usredotočiti na svoje poslanje, a ne biti opterećeni nepotrebnim stvarima. Isus ne želi da oni budu opterećeni bilo kakvim ovozemaljskim stvarima te im zbog toga daje upute da ništa ne nose sa sobom.

Često puta smo i mi sami opterećeni nepotrebnim stvarima u svom svakodnevnom životu, a Gospodin i nas poziva da prepoznamo i odbacimo ono što nas opterećuje i što je nepotrebno.

Često puta smo i mi sami opterećeni nepotrebnim stvarima u svom svakodnevnom životu, a Gospodin i nas poziva da prepoznamo i odbacimo ono što nas opterećuje i što je nepotrebno. Svi smo mi pozvani ponajprije moliti za navjestitelje Riječi Božje, ali smo pozvani i sami biti navjestitelji. Isus i danas preko svakoga od nas želi doći do mnogih koji ga još nisu upoznali. Štoviše, pozvani smo biti ne samo navjestitelji, nego i širitelji Božje Riječi, svjedoci i navjestitelji Kristova mira u svojim obiteljima, na radnom mjestu, u mjestu u kojem živimo, među ljudima koje susrećemo u svome svakodnevnom životu. Upravo takvo življenje i svjedočenje donosi radost kakvu su imali učenici po završetku svoga djelovanja. Učenici dolaze radosni zbog svjedočenja i naviještanja te dijele iskustva svoga svjedočenja. Molimo stoga Gospodina da i mi budemo radosni navjestitelji i radosni svjedoci njegove Riječi i njegova Kraljevstva ljubavi i mira. Neka Gospodin svrati svoj mir  na nas, na naše obitelji, na našu domovinu i na čitav svijet. 

Uz dopuštenje uredništva, propovijed dr. sc. Antuna Japundžića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.