U video igrama dobro i zlo su jasni kao dan; imate misiju i jasnu svrhu („Potreban sam! Samo ja mogu pobijediti zlikovca ili spasiti svijet!“) Postoji avantura, bratstvo i zajednica, posebno u online igrama. Starija Playstation kampanja vodila se s sloganom “Veličina čeka” i sjećam se da sam na kraju te reklame pomislio: “Vau, shvaćaju”. Industrija igara razumije našu želju da se izdignemo iznad prosječnosti i našu želju za veličinom. Žudimo za tim aspektima života i tražit ćemo ih virtualno ako je fizički svijet oko nas lišen misterija, značenja i, u konačnici, Boga, piše Bobby Angel s portala Catholic Exchange.

Znamo da, baš kao i kod filmova i knjiga, nije svaka igra moralno dobra igra za igranje.

Videoigre su najveća industrija zabave na planetu (vrijednost tržišta igara u SAD-u je 85 milijardi dolara) — u svijetu postoji preko milijardu registriranih igrača, od kojih svaki provede tisuće sati igrajući igre svake godine. Većina ovih igrača mlađa je od četrdeset pet godina, a 75% američkih kućanstava ima barem jednog igrača za videoigre u svom kućanstvu (ne računajući sve ostale koji igraju Candy Crush ili Poker na svojim telefonima). Mora postojati antropološki razlog zašto igranje igara govori ljudskim srcima izvan čiste zabave, a mi istražujemo te teme u našoj seriji na YouTubeu.

Dok je vlč. Blake i ja zauzimamo afirmativan stav prema igranju u cjelini, znamo da, baš kao i kod filmova i knjiga, nije svaka igra moralno dobra igra za igranje. Medij, baš kao i film, nije neprijatelj, ali to ne znači da mi kršćani ne bismo trebali biti razboriti u tome što igramo i vremenu provedenom igrajući. Neke od najvećih briga koje ljudi imaju u vezi s video igricama su (1) potencijalne veze između igranja igara i nasilja, (2) količina vremena provedenog igrajući videoigre i (3) nemogućnost razlikovanja stvarnosti od virtualne stvarnosti. Rješavanje svih ovih zabrinutosti je izvan dosega ovog članka, ali mogu reći da postoji mnogo istraživanja koja ukazuju na to da ne postoji značajna veza između igranja video igrica i nasilja u stvarnom svijetu. Ovisnost o video igrama, međutim, doista je rastući fenomen, posebno zato što neurolozi i dizajn aparata za kockanje i dalje zapošljavaju nove tvrtke za igre kako bi svoje igre „besplatne za igranje“ (ali za napredovanje zahtijevaju novac iz stvarnog svijeta) namjerno zarazile. Moguće. Ako mi ne kontroliramo svoje igranje i naše igre kontroliraju nas, imamo problem. Svi smo pozvani rasti u samokontroli, vodeći računa o tome gdje su naši prioriteti (naši poslovi, brakovi, djeca, itd.) i zapamtiti da Boga treba obožavati u središtu naših života prije svega.

Blaženi Carlo Acutis, 15-godišnji mladi Talijan koji je umro od leukemije i mogao bi biti prvi tisućljetni svetac, bio je naš pokrovitelj ovog projekta. U svom kratkom životu pokazao je ljubav prema prijateljstvu i obitelji, uživanje u video igricama i web dizajnu te potpunu pobožnost našem Gospodinu u Euharistiji. Pokazao je samodisciplinu da ne dopusti da igranje postane idol, već kao jedna komponenta dokolice, i dopustio svojoj ljubavi prema Bogu da usmjerava sve druge aktivnosti. Internetska stranica koju je napravio i koja je dokumentirala euharistijska čuda diljem svijeta i danas je na mreži!

Igranje ne ide nikamo, a ako želimo ozbiljno evangelizirati kulturu, moramo ozbiljno shvatiti svijet videoigara i biti nositelji Krista u tom prostoru. Ne smijemo se bojati, kako je rekao papa Benedikt XVI., “evangelizirati digitalni kontinent!” Nadam se da će u seriji nastaviti uživati ​​i igrači i oni koji nisu igrači, a ovo je samo iskra u naporima naše generacije da nastavimo donositi Radosnu vijest na kraj svijeta.