„Jer kad god jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe.”

Dvije su stvari jasne o Isusu iz epizode umnožavanja kruhova u Lukinom izvještaju iz evanđelja, piše vlč. Nnamdi Momeme s portala Catholic Exchange.

Prvo, Isus je uistinu velikodušan. On preuzima inicijativu da otkrije i uvede svoju publiku u svoje nebesko kraljevstvo: “Govorio je mnoštvu o kraljevstvu Božjem.” Zatim poduzima prvi korak da izliječi sve koji su bili bolesni: “Izliječio je one koji su trebali biti izliječeni.” Konačno, odbio je poslati mnoštvo, ali je odlučio nahraniti i zadovoljiti pet tisuća ljudi: “Svi su jeli i bili su zadovoljni.”

Drugo, Isus nije rasipnik. Nakon što im je velikodušno dao kruh i ribu, skuplja i mjeri ostatke: “A kad su ostatke pokupili, napunili su dvanaest pletenih košara.” Sveti Ivan objašnjava zašto je Isus pokupio ostatke: “Rekao je svojim učenicima: ‘Pokupite ostatke da se ništa ne izgubi’” (Iv 6,12). Isus ne želi da se sve što nam je dao izgubi, nego da se dobro iskoristi u svrhu koju nam je dao.

Ovo čudo umnožavanja kruhova nagovještava Svetu Euharistiju, gdje imamo vrhunac Kristove velikodušnosti prema nama. U Euharistiji nam Isus nudi potpuni dar samoga sebe u svom utjelovljenom stanju – tijelo, krv, dušu i božanstvo. Tek u Euharistiji ponovno u sakramentalnim znakovima prikazuje svoju žrtvu na Kalvariji sa svom njenom životvornom snagom. U Euharistiji nam nudi i sve milosti koje je za nas zaslužio. Nema veće Isusove velikodušnosti prema nama danas od Svete Euharistije.

Isus pokazuje visinu svoje velikodušnosti prema nama dajući nam se u euharistiji u najbolnijem trenutku svoga života: „I ja sam vam predao da je Gospodin Isus, one noći kad je predan, uzeo kruh, i nakon što je zahvalio, razlomio ga i rekao: “Ovo je tijelo moje koje je za vas… Ova čaša je novi savez u mojoj krvi” (Vidi 1 Kor 11,23-26). Ništa Ga ne može spriječiti da bude velikodušan prema nama, da nam se da, čak ni njegova nadolazeća patnja i smrt.

Također ne želi da trošimo nikakvu milost koju nam daje u Euharistiji. On želi da upotrijebimo te milosti kako bismo svjedočili Njegovu vlastitu velikodušnu ljubav prema nama do samog kraja naših života, “Jer kad god jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe.” Dajući nam samoga sebe u euharistiji, Isus također traži da i mi budemo velikodušni u korištenju tih milosti u svemu poradi njega do samog kraja, kao što je On bio velikodušan u svemu poradi nas. Zato smo pozvani i milovani u ovom sakramentu: „Jer na to ste pozvani, jer je i Krist za vas patio, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama“ (1. Petrova 2,21) .

Što god da radimo – molimo, služimo drugima, ispunjavamo svoje svakodnevne dužnosti, volimo i opraštamo drugima, govorimo istinu, kajemo se od svojih grijeha, borimo se protiv iskušenja, odupiremo se zlu u sebi i u svijetu, podnosimo patnju i bol, itd., – moramo to učiniti istinski velikodušnim duhom i za Krista. Svaka milost iz Euharistije dana nam je za određenu svrhu koju je Bog odredio – živjeti za Krista i širiti Njegovo kraljevstvo svjetla u ovom zlom svijetu. Imamo pristup ovoj milosti za velikodušan život samo zato što nas je “Bog izbavio iz vlasti tame i prenio u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina” (Kol 1,13). Mi trošimo Njegove milosti kada ih ne koristimo onako kako On želi da ih koristimo.

Jedan od očitih primjera trošenja Božje milosti danas je rastuće prihvaćanje, promicanje i slavljenje homoseksualnih aktivnosti, čak i unutar Crkve. Homoseksualne parade ponosa održavane u mjesecu lipnju, tradicionalno mjesecu posvećenom velikodušnoj i požrtvovnoj ljubavi Presvetog Srca Isusova. Mnogim roditeljima nedostaje osnovna moralna osjetljivost da zaštite um i srca svojih štićenika od ove seksualne izopačenosti.

Zašto se sada navikavamo slaviti zlo homoseksualnih djela? Zašto sada zlo nazivamo dobrim? Kako možemo tvrditi da smo ponosni na nešto za što znamo da je u suprotnosti i s božanskom objavom i s ljudskom prirodom?

Prvi razlog je taj što smo i mi bili uhvaćeni strujom neobuzdane sebičnosti našeg vremena. Ova sebičnost se očituje isključivom usredotočenošću na ono što sada možemo dobiti za sebe. Njegov fokus je na tome da se sada osjećate dobro po svaku cijenu, čak i ako je savjest povrijeđena. Traži dozvolu da radimo svoje, bez obzira na Božje zahtjeve ili ono što drugima uistinu treba. Boji se govoriti istinu iz straha da se ne svide drugima, da zaradi njihov gnjev ili da bude prozvana pogrdnim imenima.

Drugi i najvažniji razlog je taj što smo jednostavno zaboravili snagu sakramentalne milosti za autentičnu ljudsku spolnost. Kršćanska spolnost zahtijeva veliku velikodušnost s naše strane jer je to sudjelovanje u Kristovoj vlastitoj velikodušnoj, nesebičnoj i životvornoj ljubavi radi nas: “Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu i predao sebe za nju” (Ef. 5:25). Zbog našeg tjelesnog sjedinjenja s Kristom u Euharistiji, i mi možemo slobodno i potpuno darovati sebe za druge radi njega.

Ujedinjujući se s našim euharistijskim Gospodinom, doživljavamo i sudjelujemo u njegovoj velikodušnoj ljubavi prema nama. Shvaćamo da nema granica Njegovom milosrđu za duše, posebno duše koje pate od intrinzično neuređenih sklonosti homoseksualnosti. Doživljavamo snagu Njegove dragocjene krvi da nas opere od svakog grijeha i donese nam unutarnju slobodu i obnovljenu nadu.

Naše sjedinjenje s njegovim vlastitim tijelom u Euharistiji jača nas za vjernost u borbama koje su pred nama. Naše zajedništvo s njim omogućuje nam da sudjelujemo u njegovoj vlastitoj hrabrosti i ustrajnosti tako da nikada ne posustanemo u borbi s grješnim sklonostima. S Euharistijom kao našim Bogom danim lijekom i protuotrovom za sebičnost, znamo da ćemo na kraju zasigurno pobijediti samo ako ne “uzalud ne primimo milost Božju” (2 Kor 6,1).

Moja draga braćo i sestre u Kristu, samo duše koje su uistinu velikodušne za Krista u svemu ući će u Njegovo kraljevstvo svjetla. Na Sudnji dan stat ćemo pred Njega i položiti račune za sve milosti svakog sakramenta koje smo primili Njegovom velikodušnošću prema nama. Zašto moramo dati račun za svaku milost? Jer Isus je uvijek velikodušan, ali nije rasipnik.

U euharistiji smo mi katolici povlašteni primatelji nevjerojatnog dara samoga Krista s ove strane neba. Od nas se očekuje puno više. Ne možemo se samo uklopiti u gomilu s drugima. Također ne možemo dopustiti da sebično kraljevstvo tame prevlada nad nama unatoč primanju euharistijskih milosti kraljevstva svjetla.

Okrenimo se Majci Mariji, koja je bila “milosti puna” (Lk 1,28) i također je velikodušno iskoristila tu milost do kraja u svjedočenju Krista, makar to značilo stajati u podnožju križa na Kalvariji. Neka nam pomogne da velikodušno koristimo milost svake euharistije u svemu poradi Krista, a da ne trošimo te milosti. Ako tako činimo sve dane našeg života, jednoga ćemo dana biti jedno s Njim u Njegovom vlastitom slavnom kraljevstvu svjetla.

Slava Isusu! Svaka čast Mariji!