Knjigom je predstavljena tradicijska tehnika veza – zlatovez kojom se od sredine 19. stoljeća pa do sredine 20. stoljeća na istoku Hrvatske ukrašavaju tekstilni, a najviše odjevni predmeti. Monografija pruža uvid u kratku povijest zlatoveza, tehnike izvedbe, ornamentiku, ali i suvremenu primjenu zlatoveza u Slavoniji.  

Tehnike zlatoveza

Opisane su tri tradicijske tehnike izvedbe zlatoveza: plosni vezovi zlatnom niti – zlatovez zvani naskroz, zlatovez preko papirnate podloge i uvođenje zlatne niti u tkanje te dvije nove tehnike koje pratimo od kraja 20. stoljeća – strojno vezenje ili vezenje pomoću specijalnoga računalnoga programa. U opisima tehnika obuhvaćene su i mnogobrojne vrste aplikacija koje se primjenjuju uz zlatovez.

To su različite vrste sitnih okruglih ili plosnih perlica koje su prvotno bile napravljene od stakla u srebrnoj i zlatnoj boji, zagasitih tonova i koje su se lijepo uklapale u sve vrste niti zlata. Novija je pojava da se mogu kupiti aplikacije napravljene od plastičnih materijala, ima više oblika nego prije i njima vezilje danas prekrivaju veće prostore oko zlatoveza. Izuzetak čine samo tradicijske nošnje kod kojih se motiv izvodi isključivo tim sitnim aplikacijama ili samo uz koju grančicu zlatoveza, poput nekih nošnji u Slavoniji i Baranji, a koje se danas, kao i druge vrste nošnje urešene zlatovezom, manje ili više uspješno obnavljaju. Novije napravljene niti i aplikacije sjajnije su u odnosu na starije vrste pa ako ih se doda veći broj, često „guše“ vezene dijelove.

Najkićenije ruho nosilo se na Uskrs. Žene u vezenkama i zlatarama, Bapska

Zlatovez nekad i zlatovez danas 

Danas se prodaju i različite niti zlata ne samo u odnosu na tonove boja već i na debljinu. Nekad su vezilje same određivale i oblikovale debljinu. Zahvaljujući provedenoj analizi dviju niti s muzejskih tradicijskih predmeta (nastalih početkom 20. stoljeća) uočeno je kako su postojale velike razlike u vrijednosti prema postotku zlata. Danas su nove niti napravljene od umjetno dobivene zlatne boje i poliestera te nemaju veliku vrijednost. Strojno se više veze zbog povoljnih cijena i mogućnosti brže izvedbe, a tako urešene dijelove ruha većinom odijevaju članovi kulturno-umjetničkih udruga. Time se doprinosi očuvanju izvornih tradicijskih oblika ruha, ali nikako ne mogu zamijeniti ljepotu i raskoš tradicijskih ručno rađenih zlatoveza, što bi trebalo u obnovi nošnji što više primjenjivati.

Detalj svilene suknje urešene zlatovezom, Donja Bebrina

U novije se vrijeme strojno i ručno veze veliki broj različitih uporabnih predmeta za suvenirsku prodaju te takvi predmeti zbog masovne proizvodnje često nemaju približnu kvalitetu izvedbe na što bi struka trebala upozoravati, smatra etnologinja Janja Juzbašić. 

Neki od naših muzejskih ustanova čuvaju pravo blago zlatnim nitima urešenog ruha, u prenesenom i doslovnom smislu. Jer nekada su zlatne niti uistinu i sadržavale veliki postotak zlata!

Iz fototeke Posudionice i radionice narodnih nošnji / Foto: Dražen Bota

Istraživanjem muzejskih i obiteljskih zbirki autorica Janja Juzbašić je uočila kako se nisu isti motivi upotrebljavali za oglavlja i za ostale dijelove odjeće. Oglavlja su imala svoj način i mjesta ukrašavanja, a ostali dijelovi ruha svoja „nepisana“ pravila. Pazilo se da nečega ne bude premalo, a niti previše. Stoga bi valjalo tradicijske motive, aplikacije i provjerene kombinacije što više primjenjivati, smatra Juzbašić. 

Ornamenti zlatoveza

Na području istočne Hrvatske razvilo se mnogo različitih ornamenata koji su, kako je naglasila Juzbašić, nastajali djelovanjem građanskih, crkvenih, političkih, ali i modnih i ostalih utjecaja. Dakako, mnogi su ornamenti nastali i na temelju maštovitosti vezilje tako da gotovo na svakom pojedinom tekstilnom izričaju primjećujemo neke crte osobnosti vezilja i uočavamo kako u ranijem razdoblju nije bilo mnogo kopiranja istih motiva. U svojoj knjizi Juzbašić je predstavila mnogobrojne tradicijske izraze, nazive i izvedenice za zlatovez koje će se na taj način sačuvati.

Djevojka u zlatim ruvu iz Cerne ( okolica Vinkovaca) oko 1947.god

Juzbašić je navela i razlike u načinu primjene zlatoveza na tradicijskoj odjeći i ostalim predmetima u odnosu na manje teritorijalne cjeline (okolicu Đakova, Vinkovaca, Slavonskoga Broda, Vukovara i dr.). Nastojala je istaknuti razlike u odijevanju zlatoveza u odnosu na dob, spol, prigodu i sl. Opisima su obuhvaćeni različiti tradicijski predmeti urešeni zlatovezom koji će po nekim specifičnostima i nadasve svojom skupocjenošću predstaviti umješnost slavonskih, baranjskih i srijemskih Šokica u kreiranju i oblikovanju svečanoga ruha, kao i ostalih uporabnih predmeta. Nadalje, u knjizi Slavonski zlatovez predstavljeno je nekoliko novih udruga zlatovezilja s obzirom na to da je zlatovez i udruživanje vezilja važan fenomen od kraja 90-ih godina prošloga stoljeća do danas.

Detalj s pluvijala ukrašen zlatovezom / iz knjige Slavonski zlatovez

Juzbašić ovom monografijom želi svim znanim i neznanim veziljama iskazati zasluženo priznanje i zahvalnost za njihov višegodišnji trud koji je urodio neprocjenjivim bogatstvom oblika i uzoraka. U tom smislu, stručnom obradom i analizom muzejskih tekstilnih predmeta i predmeta iz obiteljskih zbirki ukrašenih zlatovezom autorica upućuje i na vrijednost ovakvih predmeta ne samo kao kulturne baštine već i kao važnoga dijela našega nacionalnoga identiteta. 

Vezilje Kata i Evica Bogdanović iz Gorjana

Emisiju u kojoj je o zlatovezu govorila Janja Juzbašić možete poslušati ovdje: