Ovo pitanje u današnjem vremenu, kada se svećenike u medijima često prikazuje kao rasipnike i bogataše može zvučati pomalo neobično. Ipak, u različitim prilikama, službenim, manjim slavljima ili osobnim trenucima, volimo darivati drage osobe. Svećenik, bio on župnik, župni vikar ili dragi obiteljski prijatelj, za mnoge vjernike ima važnu ulogu u životu, i rado bi ga darivali. No, pri tom se javljaju nedoumice i pitanja… što darovati, a da to bude to? Pitali smo same svećenike što bi rado primili na dar.
Nikome ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite.
Jer tko ljubi drugoga, ispunio je Zakon.
(Rim 13, 8)
Dakako da sve prilike nisu jednake, niti su jednakog značaja. Isto tako važno je radi li se o mladomisniku, župnikovom imendanu, čestita li se zlatomisniku ili se oprašta od svećenika koji odlazi sa službe, daruje li se biskupa u pohodu župi. Treba voditi računa i daruje li dar čitava župna zajednica, pojedina grupa unutar župe (primjerice zbor ili biblijska zajednica), ili pojedina obitelj želi zahvaliti prijatelju svećeniku.
Svećenik nije najsiromašniji sloj društva, stoga valja biti obziran kod bilo kakvog skupljanja novca. Krajnje je neprimjereno određivati, primjerice, iznos koji član zbora mora izdvojiti, ili skupljati po selu od kuće do kuće bilo kakve novčane priloge. Svećenik ima svoj redovni prihod od vršenje službe kojim se uzdržava, a sve ostalo treba biti na dobrovoljnoj osnovi, i učinjeno s ljubavlju.
Ako se u nekoj prigodi daruje u ime cijele župne zajednice, dobro je sve priloge ujediniti i to učiniti na kraju misnoga slavlja, prigodnim govorom i čestitanjem, objektivno i što jednostavnije – bez pretjeranog uveličavanja i hvalospjeva. Ukoliko daruje pojedina župna zajednica ili grupa, dar treba biti sukladan mogućnostima. Zajednica mladih darovat će kapelanu nešto simbolično i praktično – npr. majicu s natpisom i kakvu knjigu. Pojedina obitelj će to učiniti u privatnosti osobnog susreta.
Stvar je opće kulture da se izrazito osobne stvari (parfem, ručni sat i sl.) ne darivaju ako se sa sigurnošću ne poznaju ukusi osobe kojoj se daruje. U svečanim i formalnim prilikama uz dar se daruje i buket cvijeća.
Možda nije najbolja ideja svećeniku (ili biskupu u pohodu župi) darovati predmete vjerskoga sadržaja (raspela, svete slike, kipove), budući da živi okružen tim istim stvarima. Isto vrijedi i za skupocjenosti poput kristalnog posuđa, zlatnog nakita i slično.
Ukoliko se radi o đakonu ili mladomisniku najprikladnije mu je darovati novac uz buket cvijeća. On je, naime, tek nedavno završio studij te kao i svi studenti započinje svoj životni hod gotovo od nule. Osim toga tu je mladomisničko slavlje koje predstavlja veliki izdatak. U tim je trenucima prikladniji mali prilog od bilo kakvih drugih stvari, a za koje će se vjerojatno pobrinuti njegova rodbina i obitelj.
Župni vikar radi svoje prve samostalne svećeničke korake. Obzirom da je sada u službi, za razliku od nedavnih studentskih dana, potrebno mu je dosta nove formalne garderobe i obuće, nabavlja stvari za osobne potrebe poput računala, kvalitetnijih naočala, radne stolice i sl. Vjerojatno je nabavio i osobno vozilo za koje otplaćuje kredit. Stoga je na odlasku iz župe također prikladno darovati mu novčani prilog, osobito ako odlazi na svoju prvu župu, i u početku će opet trebati štošta nabaviti.
Svećeniku (župniku) je gotovo uvijek prikladno darovati praktične i iskoristive stvari kao što su: štola (osobito ljubičasta ili bijela), svećenička kolar košulja, alba, knjiga ili poklon bon. Poklon bonove imaju uglavnom sve trgovine pa, osim za knjige, zgodni dar može biti poklon bon za odjeću, obuću ili kozmetiku, osobito ako je riječ o mlađoj osobi. Darovati se može pulover ili vesta, kvalitetne čarape, set običnih majica, kvalitetan jastuk ili pokrivač, kakav pribor za hobi kojim se bavi, ili pak nešto za što se znade da mu je potrebno ili će mu dobro doći…
U nekim posebnim prilikama, kao što je visoka obljetnica svećeništva, odlazak sa službe nakon dugog niza godina prikladno je darovati misnicu ili kalež. Pri tome se svakako valja konzultirati sa slavljenikom. Zgodan dar je i umjetnička slika mjesta, crkve ili oltara gdje je služio, a što će ga trajno podsjećati na minule dane, osobito ako je riječ o starijoj osobi.
Postoje prigode, poput hodočašća, župna slavlja Prve sv. Pričesti, sv. Potvrde, vjenčanja i sl. kada vjernici žele nešto darovati. Tada je zgodno svećeniku zahvaliti simboličnim darom, nekom sitnicom, a župi za uspomenu nabaviti nešto korisno poput misnice, svijeća, oltarnika, što će ostati trajna uspomena na generaciju krizmanika, pričesnika, mladence ili hodočašće. Tu opet valja izbjegavati prisilno skupljanje, a za nabavu se valja dogovoriti sa svećenikom.
Svećeniku će biti drago ako ga se vjernici sjete pa s hodočašća dobije licitarsko srce, paketić medenjaka ili kakvu sitnicu koju donosimo i svojim ukućanima.
Postoje prilike kada župu u posebnim prilikama posjećuje biskup, njegov izaslanik, misionari ili svećenik gost. Tada takav gost najčešće na dar dobije sliku. No, ako primjerice biskup godišnje ima na desetke takvih slavlja i dobije na desetke slika, kipova ili raspela lokalnih umjetnika, može se pretpostaviti da će teško brinuti o svim tim predmetima.
Najprikladnije je tada darovati košaru s proizvodima s područja župe poput meda, vina, sokova, ulja, sireva, suhomesnatih proizvoda i sl. Biskup ima svoje domaćinstvo u kojemu ne živi sam, a tako i redovnici ili profesori na fakultetu. Stoga se ti proizvodi kasnije zajednički iskoriste, ili pak s gostima kojih uvijek ima u takvim kućama. Uz to, u košaru se mogu staviti župna ili općinska izdanja monografija, molitvenika ili knjige autora s područja župe, koje su dobra reprezentacija, a završit će u biskupijskoj ili samostanskoj knjižnici.