Tema posljednje ovosezonske emisije Argumenti, u srijedu 15. lipnja, bila je rodna ideologija i njen utjecaj na odgoj djece. Temi se pristupilo s filozofskog, medicinskog i teološkog stajališta, a željelo se odgovoriti na pitanja kao što su: koja je uloga politike u promicanju rodne ideologije, kako Crkva na nju gleda, jesu li djeca i roditelji prisiljeni prihvatiti postavke rodne ideologije i što im je činiti ako joj se protive? Gostovali su Herman Vukušić, dr. med., psihijatar, dr. sc. Marina Katinić Pleić, bioetičarka i filozofkinja te Marin Periš, diplomirani teolog.
Dr. sc. Katinić Pleić rekla je kako je rodna ideologija jedan novi trend u Hrvatskoj, a koji je predstavljen kao najveći civilizacijski doseg. „Ako pogledamo druge zemlje kao što su SAD, Švedska i Finska, vidjet ćemo da su one obustavile davanje hormonskih blokera djeci, što se kod nas promiče kao korak više u rodnoj slobodi, korak dalje rema rodnoj ravnopravnosti, iako tu govorimo o tranziciji, promjeni roda. Kod nas se to tek usvaja kao novo i dobrodošlo. Zemlje u kojima je to doživjelo svoj vrhunac, polako to napuštaju jer se događa velika kritika da to nije u skladu sa znanstvenim činjenicama”, istaknula je Katinić Pleić. „Nije više riječ da postoje osobe koje su biološki muškarci i žene, a identificiraju se kao nešto suprotno. Mi govorimo o jednoj kombinaciji, ideji da je rod spektar, da je on fluidan, da imamo sve više osoba koje se identificiraju kao muško i žensko, odnosno ni muško, ni žensko. To je sad već daleko od početnih ideja. Nenormativnost i nebinarnost je nešto što se mora postići kroz smanjenje heteronormativnosti”, dodala je.
Crkva je jedna velika institucija koja je spora u reagiranju.
Dr. Vukušić dao je jedan plastični primjer. „U SAD-u, u ekstremima, imate jednog pedesetogodišnjaka koji se rodno osjeća kao djevojčica od devet godina i daje se na usvajanje u obitelj koja ga usvoji kao dijete od devet godina i pošalju ga u vrtić kao takvog, a gdje se on kao pedesetogodišnjak koji se osjeća kao djevojčica od devet godina igra s djecom od pet, šest ili sedam godina.”
Istaknuo je kako svaki trend unazad sto ili dvjesto godina nosi i pozitivne i negativne stvari. „Ovaj trend nosi vrlo negativne stvari. Zbunjuje mlade. U nekim zemljama, posebice u SAD-u gdje to traje 15 do 20 godina s kumulativnom rastom društvenog pritiska, imate na stotine slučajeva koji su pod pritiskom tog pomodarstva promijenili spol i to u vrlo ranoj životnoj dobi, mahom maloljetnici. Danas, na stotine tih osoba zbog toga žale. Postoje njihova svjedočanstva na društvenim mrežama. O tome se u mainstreamu malo priča. Žalosno je da smo u Hrvatskoj na početku te opsade iz čega svijet te neke europske zemlje sada izlaze”, naglasio je.
Govoreći o psihosocijalnom te spolnom razvoju djece, dr. Vukušić ističe kako je „svaka priča koja vodi prema hiperseksualizaciji djece opasna jer dijete u toj dobi nema razinu apstraktnog razmišljanja da prihvati te ideje i konstrukte, bez obzira s koje to strane dolazi, pa i heteroseksualne.”
Počeli su nam se javljati zabrinuti roditelji i učitelji koji se u školi susreću sa zahtjevima za promjenom spola. To se, dragi moji roditelji, događa u našim školama, pa čak i katoličkim.
Katinić Pleić kaže kako se oni koji imaju drugačije mišljenje ne žele zamjeriti, žele biti mirni, dobri, tolerantni ljudi. „To je loš znak. Jer ako nešto kažemo protiv, uvjereni smo da smo loši igrači i da nemamo pravo govoriti, a imamo pravo govoriti jer živimo u slobodnom demokratskom društvu. Ja sam za dijalog i raspravu. Kako kažu kolege, više pute su pozivali proponente ovih ideja na razgovor i dijalog, ali se oni nisu odazivali”, kazala je.
Naglasila je i kako ima velika očekivanja od strane Crkve. „Crkva je jedna velika institucija koja je spora u reagiranju. Kad gledamo 20. st, prvo se društvene promjene dogode, a onda se potpuno promijeni situacija u društvu, da bi Katolička Crkva nakon 15 do 20 godina izdala neki dokument. S jedne strane to razumijem, ali s druge strane ova tema je važna i Crkva treba reagirati i o tome treba razgovarati i promišljati. Crkva se treba apsolutno angažirati: i laici i hijerarhija. Iako ovo prvenstveno nije vjersko pitanje, u javnosti se stvara dojam da su uglavnom vjernici protiv. Ja sam uvjerena da većini građana u Republici Hrvatskoj ideje rodne ideologije nisu prihvatljive”, istaknula je dr. sc. Katinić Pleić naglasivši kako o tome treba razgovarati, ne samo u župama nego i u javnom prostoru koji pripada svima, npr. u knjižnicama i drugim medijima. „Ovo je nešto što se tiče svih nas. Ovo je antropološka, filozofska i znanstvena tema, ne samo vjerska”, ističe.
Dr. Vukušić smatra kako je ova tema bitna te da je zanemarena u javom prostoru, „odnosno ne zanemarena, nego je se pokušava otkazati. Svi smo svjesni koji medijski prostor je dobila Parada ponosa u odnosu na koncert Progledaj srcem kao i skidanje zastava Hoda za život u Gradu Zagrebu, što je čin diskriminacije trenutnih gradskih vlasti”, istaknuo je.
Kako roditelji i oni koji razmišljaju drugačije mogu reagirati i djelovati?
Diplomirani teolog Marin Periš smatra da sami trebamo stvoriti svoj prostor. „Postoji mnogo mogućnosti o kojima možemo razgovarati. Moja izdavačka kuća Salesiana otvorila je nedavno ovu temu na Salesianinim odgojnim večerima. Krenuli smo s tim ove godine, to je bio peti susret. Prepoznali smo to kao problem jer su nam se počeli javljati zabrinuti roditelji i učitelji koji se u školi susreću sa zahtjevima za promjenom spola. To se, dragi moji roditelji, događa u našim školama, pa čak i katoličkim. I roditelji prihvaćaju što njihovo dijete kaže. To se kod nas počelo sve više događati. Mi smo na svoj način odgovorili jednom tribinom, a nastojat ćemo i ubuduće nekim publikacijama te susretima. Ali svatko može na svoj način. Bitno je shvatiti da razumijemo da je to problem, da razmišljamo i na to kreativno odgovorimo”, poručio je Periš.
Koja je uloga politike na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini doznajte u priloženom videu.