O katoličkoj svetkovini - Tijelovu, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove govorilo se u Argumentima HKR-a. Tijelovo se slavi u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva i jedan od četiri zapovjedana blagdana u Hrvatskoj, što znači da su vjernici toga dana obavezni prisustvovati misnome slavlju.
Blagdan je proglašen u 13. stoljeću, s jedne strane, kao reakcija na krivovjerna učenja o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u euharistiji, a s druge strane kao rezultat pokreta pobožnosti prema Oltarskome Sakramentu, istaknuo je vlč. Ivan Valentić, župnik župe sv. Martina u Dugom Selu.
“U to vrijeme su se događala i različita euharistijska čuda koja su bila povezana sa sumnjom i nevjerom, prije svega svećenika. Od poznatijih je ono u Bolseni gdje je hostija prokrvarila i vrlo jasan znak je bio da ono što se događa u euharistiji nije pitanje nekakve samo obrednosti nego stvarne Božje prisutnosti pod prilikama posvećenog kruha. Potom tu započinju čašćenja i sve intenzivnije procesije u kojima se javno iskazuje štovanje, ali i vjera naroda Božjega u Božju prisutnost”, kazao je Valentić.
Župni upravitelj župe Presvetog Trojstva u Krašiću vlč. Ivan Vučak podsjetio je kako je štovanje Euharistije i klanjanje euharistijskom Spasitelju posebno bilo na srcu bl. Alojziju Stepincu koji je kao zagrebački nadbiskup podigao crkvu Corpus Domini na zagrebačkoj Trešnjevci u kojoj se obavlja cijeli dan adoracija – klanjanje euharistijskom Spasitelju. Stepinac je organizirao i euharistijske kongrese po cijeloj Hrvatskoj, naglasio je vlč. Vučak.
Nekada nije ni potrebno izložiti Presveto nego je bitno znati da nas ondje u crkvi čeka Isus i da je to u isto vrijeme i njegova i naša kuća.
“Svaki dan kada je mogao ulazio je u kroz sakristiju u crkvu. Govorio je ‘slušam ovu Crkvu i gledam tu ljepoticu i kao da mi stalno šapće na uho ‘dođi Alojzije na molitvu, dođi na molitvu’. Došao je u tišini u crkvu i kleknuo na svoje klecalo koje se i dan danas nalazi na istom mjestu i gledao u svoj televizor – Isusa Krista koji se nalazi u svetohraništu. Nekada nije ni potrebno izložiti Presveto nego je bitno znati da nas ondje u crkvi čeka Isus i da je to u isto vrijeme i njegova i naša kuća”, istaknuo je Vučak.
To klanjanje je u stvari kao dežurstvo, u stvari počasna straža onima koji budu provodili vrijeme uz Isusa.
P. Marko Šop, dehonijanac, župni vikar i poglavar samostana u župi Trnovčica pozvao je vjernike grada Zagreba da sat vremena tjedno provedu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u Kapeli klanjanja na Trnovčici. Tako postaju registrirani klanjatelji koji doprinose da se klanjanje može neprekidno odvijati.
“To klanjanje je u stvari kao dežurstvo, u stvari počasna straža onima koji budu provodili vrijeme uz Isusa. Sigurno će drugačije i misu proživljavati i onda će s tolikim oduševljenjem i radošću ići u tijelovsku procesiju govoreći ‘Ide naš kralj, ide naš Gospodin, idem i ja s njim u procesiju'”, kazao je Šop.