U povodu blagdana svetog Antuna Padovanskog donosimo nekoliko njegovih poticajnih citata, molitvu za svaku potrebu koja nikad dosad nije ostala neuslišana te molitvu zahvale sv. Anti za primljene milosti.
Antun Padovanski rodio se 1195. godine u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Krsno mu je ime bilo Fernando Martins de Bulhões ili Fernando Martim de Bulhões e Taveira Azevedo (ovisno o izvorima). Ostavivši svijet i stupivši u red sv. Franje, dobio je ime Antun, a jer je umro u talijanskom gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski. U rodnom Portugalu je štovan kao Santo António de Lisboa (sv. Antonio Lisabonski). Autor je brojnih propovijedi, od kojih su mnoge kroz stoljeća sačuvane, a zbog svog učenja sveti Ante je 1946. godine proglašen crkvenim naučiteljem.
U nastavku donosimo molitvu sv. Anti te deset njegovih poticajnih misli koje je objavila Aleteia, a prijevod je objavo portal Svjetlo riječi.
Deset poticajnih misli sv. Ante
Djela govore više od riječi; neka vaše riječi pouče, a vaša djela govore.
Zemaljsko bogatstvo je kao trska. Korijenje mu je utonulo u močvaru, a vanjština mu je lijepa za vidjeti; ali iznutra je šuplja. Ako se čovjek nasloni na takvu trsku, ona će se otkinuti i probosti mu dušu.”
Pripišite Bogu svako dobro koje ste primili. Ako preuzmete zasluge za nešto što vam ne pripada, bit ćete krivi za krađu.
Briga za materijalne stvari ometa dušu i dijeli je, a podijeljenu dušu grabi Đavao i odvlači je u pakao.
Kršćani se moraju osloniti na Kristov križ kao što se putnici oslanjaju na štap kada kreću na dugo putovanje.
Duh poniznosti slađi je od meda, a oni koji se hrane ovim medom donose slatke plodove.
Kada Duh Sveti zahvati dušu, On je ispunjava svojim plamenom i daje da zahvata i druge.
Čovjeka nose u grob (prokletstvo) četiri elementa od kojih je sačinjen: zemlja, kada misli samo na zemaljske stvari; voda, kada dopušta da ga savlada bludnost; zrak, kada djeluje zbog taštine; vatra, kada se prepušta srdžbi.
Sveci su poput zvijezda koje Krist skriva u svojoj providnosti da se ne pojave kad god požele. Umjesto toga, uvijek su spremni izaći iz tišine kontemplacije u djela milosrđa u vrijeme koje je Bog odredio, kad god njihovo srce čuje riječ zapovijedi.
Život svetih je kao zidarov visak kojim se provjerava okomitost zida. Kada se slave svetački blagdani, tada se kao viskom provjerava život vjernika. Slavimo, dakle, njihove blagdane tako da nam oni budu mjerilo naše moralne ispravnosti. Stoga je smiješno njihove blagdane slaviti obilnim jelom kada znamo da su oni osvojili nebo postom i pokorom.
Postoje razne molitve koje su upućene njemu, no ovo je jedna od najtraženijih.
Molitva sv. Anti u svakoj potrebi
Spomeni se, sv. Ante, da si uvijek pomagao i tješio sve koji su se tebi utjecali u svojim potrebama. S čvrstim pouzdanjem preporučam se i ja tvom moćnom zagovoru kod Boga.
Ne odbij moje prošnje i svojim posredovanjem kod Boga isprosi mi – ako je za dobro moje duše – milost… za koju te molim.
Pomozi mi u ovoj mojoj potrebi i nevolji! Blagoslovi mene, moj rad, moju obitelj i sve moje drage, čuvaj nas od bolesti i pogibli duše i tijela!
Sve nas krijepi da u boli i kušnji ostanemo čvrsti u vjeri i ustrajni u ljubavi.
Amen.
Zahvala na primljenim milostima po zagovoru sv. Ante
Svemogući i dobri Bože! Iako nevrijedan, s pouzdanjem sam se utjecao tvojem milosrđu po zagovoru tvoga milog sv. Ante. Ti si me milostivo uslišao, zapravo – uslišao si molbe sv. Ante koji se za mene dobrostivo zauzeo. Hvala ti, hvala tvojoj vječnoj i neizrecivoj dobroti! Hvala i mom dragom posredniku pred tobom, sv. Anti, kojega si divno proslavio među svojim svetima!
Obećavam da ću ti biti i unaprijed, uvijek, istinski zahvalan ne samo riječju nego i djelom, ne samo hvalospjevom nego i životom. Daj mi milost da znam i uzmognem savjesno upotrebljavati sve tvoje darove i milosti te tako postići vječno spasenje, blaženstvo na koje smo pozvani i kojim te želim hvaliti i slaviti sa svima svetima u sve vijeke vjekova. Amen