Vlado, kojemu je danas 50 godina, odmalena je bio pomalo drugačiji od vršnjaka. Matematika mu nije išla i volio se igrati sam. O vlakovima je znao sve. Završio je srednju školu za knjigovežu po prilagođenom programu. Odrastajući i školujući se sretao je i druge koji s matematikom nisu bili na “ti”. Kad su završili školu za jednostavna zanimanja – pomoćnog kuhara, pomoćnog slastičara, knjigovežu – željeni posao nije došao. Ali stigao je poziv iz OZANE.

Bilo je to prije 30 godina. Od tada je svakog dana u Vukovarskoj 235 na nekoj od radionica ili u kuhinji, u vrtu, na izletu ili na predstavi. I danas, ako vam pri ruci nije vozni red ili niste spojeni na internet, od njega možete saznati kojim vlakom je najbolje doći do Budimpešte.

Vlado je jedan od 49-ero ljudi u dobi od 24 do 54 godine o kojima skrbi OZANA, udruga za podršku osobama s teškoćama u razvoju. U srijedu 25. svibnja u prostorima u Vukovarskoj svečano je obilježila 30 godina rada i započela kampanju Za novih 30! u kojoj od građana, tvrtki i institucija prikuplja donacije za nastavak programa za mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama. Ti su programi, po riječima tajnice udruge Sandre Kerovec, mjesto učenja, socijalizacije i radnih aktivnosti – osnovnih ljudskih potreba koje ova ranjiva skupina često ne može zadovoljiti drugdje.

Mladi i odrasli s invaliditetom nakon završenog obrazovanja rijetko se uspiju uključiti u tržište rada. U OZANI i po završetku školovanja nastavljaju razvijati vještine za što veću samostalnost. Ovdje nalaze svoje mjesto, sigurnost i društvo, ali i svrhu, što je važno za ispunjen život, objašnjava Sandra Kerovec.

Kroz programe OZANE je u protekla tri desetljeća prošlo više od 120-ero djece s teškoćama u razvoju i 70-ak mladih i odraslih s invaliditetom. O njima je brinulo desetak stručnjaka. Udruga je 2002. osnovala ustanovu OZANA – Dnevni centar za rehabilitaciju i radne aktivnosti.

Sa svečane proslave 30 godina rada udruge OZANA / Foto: Udruga OZANA

Korisnici ovdje uče brinuti o sebi i zdravlju, pripremati jednostavnija jela; sudjeluju u plesnim, glazbenim i terapeutskim aktivnostima. Stručni djelatnici OZANE vjeruju u terapeutski učinak ručnog rada – štrikanja, pletenja, tkanja i filcanja vune. Stekli su međunarodni renome. Provode i brojne projekte. Trenutno su u tijeku Mali domaći u očuvanju baština, što podržava Ministarstvo znanosti i obrazovanja te trogodišnji Upletimo se u socijalnu mrežu koja ne puca, što podržava Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Od 2013. važan dio programa i projekata odvija se u Štrikeraj cafeu.

Fokus njihova djelovanja su korisnici, oni čine udrugu koja im nastoji omogućiti ravnopravnu integraciju u sve segmente društva. Također, OZANA nastoji osvijestiti društvo o njihovim potrebama i kvalitetama. Unatoč entuzijazmu zaposlenika i donacijama roditelja i podupiratelja, izazov im svake godine predstavlja pomanjkanje financijske stabilnosti. Unatrag nekoliko godina poteškoće su bile s održivošću predškolskog programa te su ga u lipnju primorani obustaviti jer je u Gradu obustavljen javni poziv na koji su se godinama javljali. “Žao nam je obustaviti program koji se provodio 30 godina te se nadamo i vjerujemo da je to samo privremena situacija”, rekla je Barbara Sajko, ravnateljica Centra OZANA.

Po riječima Ljiljane Škrlac Bićanić, koja je u udruzi od samih početaka, sve je počelo 1991. nastojanjima osnivačice Katice Radonić da u Hrvatsku prenese iskustva iz engleske zajednice Camphill.

Izložba radova štićenika udruge OZANA / Foto: Udruga OZANA

U početku je to bio predškolski program s 12-ak djece s višestrukim teškoćama u razvoju o kojima su skrbile tri stručne djelatnice. “U prosincu 1991. započeli smo s programom za mlade i odrasle osobe s invaliditetom koje su k nama uputili iz Centra za odgoj i obrazovanje u Zagorskoj. Počeli smo s radionicama ručnog rada, a kasnije su se sadržaji proširivali i obogaćivali”, kazala je Škrlac Bićanić na svečanosti, održanoj u prisutnosti brojnih roditelja, uzvanika, donatora i prijatelja udruge.

Pavica Stipković došla je krajem 1991. volontirati u vrtić koji je već radio punom parom. Ubrzo su pokrenute i umjetničke radionice za mlade i odrasle.

“Krenuli smo sa šivanjem i dramskom nekoliko puta tjedno po par sati. Ubrzo nismo više mogli jedni bez drugih, program se proširivao i dolazilo je sve više korisnika. Mnogo je zainteresiranih na listi čekanja. Naš san o zajednici u kojoj korisnici žive sa svojim odgajateljima još nismo ostvarili, ali je Crveni križ Grada Zagreba prihvatio tri naša korisnika u svoju stambenu zajednicu, za koju se nadamo da će imati kontinuitet”, rekla je među ostalim Stipković.

Na proslavi su govorile i Marinka Bakula Anđelić, pomoćnica pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Suzana Diklić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, zatim umirovljena tajnica Udruge i umirovljena ravnateljica Centra Vjera Lukavečki, bivša korisnica Marija Kotarski te Adrijana Andrić, majka korisnika predškolskog programa.

“Djeca s posebnim potrebama posebna su kategorija društva. Obitelji s takvom djecom život podređuju djetetu, pokušavajući prvo prihvatiti situaciju, a poslije živjeti što “normalnije”. Mi, roditelji korisnika predškolskog odgoja u OZANI, zahvaljujemo djelatnicima na nevjerojatnom trudu i zalaganju, gdje neumorno pružaju skrb za djecu pristupom koji ne mogu dobiti ni u  jednoj drugoj ustanovi – a prošli smo ih mnogo. S nevjericom smo primili vijesti o financijskim problemima udruge, koji bi mogli rezultirati i neprovođenjem programa”, poručila je Andrić.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak uputila je poruke podrške i najavila dolazak u OZANIN Štrikeraj cafe već idućeg tjedna, gdje je česta i rado viđena gošća. Na svečanosti su nastupili mališani iz Dječjeg vrtića Blažena Hozana te zbor OZANE.

Kampanji Za novih 30! se može donirati skeniranjem barkoda ili uplatom na IBAN: HR1223600001101403726.