Na blagdan Uzašašća Gospodinova, svećenik i profesor patrologije na KBF-u u Splitu, dr. sc. Ivan Bodrožić podijelio je svoje razmišljanje uz evanđelje dana poručivši da ne zaboravimo kako nismo stvoreni samo da bismo živjeli na zemlji te da živeći prema Božjim vrijednostima, već sada trebamo zaslužiti vječni život na nebesima gdje ćemo živjeti uz Boga. U nastavku prenosimo razmišljanje profesora Bodrožića koje je objavljeno na njegovu portalu Patrologija.

U vremenima u kojima živimo vidimo da su ljudi kao izgubljeni. Mnogo je onih koji lutaju besciljno. Ali ne zato što ne bi imali pravoga cilja i smisla ispred sebe, već zato što imaju previše isključivo zemaljskih ciljeva. Doista, današnji čovjek je vrlo dobro sebi odredio ciljeve, te točno zna što hoće ostvariti kada je riječ o zemaljskim dobrima, o uspjehu i karijeri. Današnji čovjek je izuzetno motiviran ambicijama, te se pošto poto želi ostvariti u svijetu konkurencije i probitaka. Kao da se boji da za nekim zaostane ako ne uđe u bespoštednu trku borbe za prevlast i zemaljska dobra, za uspjehe, radna mjesta i ostale utjecaje u društvu.

Taj isti Bog nas potiče da živimo ovaj život postojano i čestito, svjesni nebeskog poziva na koji smo pozvani i nebeskih ciljeva za koje smo određeni.

No upravo takva situacija je vrlo riskantan. Čovjek se opredijelio za vrijednosti zemaljskoga života, te ulazi u bespoštednu borbu za ta dobra. Spreman je u ime toga pogaziti i sva načela ljudskosti i moralnosti, kako bi se potvrdio i kako bi došao do svojih ciljeva. Iz dana u dan se u javnosti svjedoči takvom životu u kojemu najviše smetaju istine vjere kojima nas uči Bog za naše dobro. Taj isti Bog nas potiče da živimo ovaj život postojano i čestito, svjesni nebeskog poziva na koji smo pozvani i nebeskih ciljeva za koje smo određeni. Upravo na to nas podsjeća uskrsli Gospodin svojim uzašašćem k Ocu.

On nam je posvjedočio da trebamo tako živjeti da zaslužimo doći u slavu nebesku, u vječno kraljevstvo Očevo. I to treba postati primarni cilj koji nas ne odvlači od odgovornosti za zemaljski život, već dodatno motivira, jer nam govori o tome da naš život nije samo stvoren i dan za vremenitu epizodu zemaljskog življenja, već je stvoren za vječnost i njoj otvoren. Zato i čitamo u Evanđelju kako su apostoli, nakon što je Gospodin otišao u nebo, sa svom radošću živjeli od toga trenutka iščekujući dar Duha Svetoga kojega im je on obećao kako bi mogli naviještati drugima smisao i cilj života.

Kao kršćani pozvani smo u ovom svijetu posvjedočiti da smo izabrali jedini i pravi cilj koji ima smisla sebi staviti pred oči, a to je nebeska domovina.

Isus ne želi ni od nas da budemo zabijeni u zemlju, te da ne znamo kako izgleda nebo prema kojem putujemo. Ali isto tako ne želi da promatramo nebo na takav način da zaboravimo da nam je na zemlji svjedočiti. Jer nebo promatramo i razmatramo slavu Gospodnju poradi ljudi i navještaja spasenja. Kao kršćani pozvani smo u ovom svijetu posvjedočiti da smo izabrali jedini i pravi cilj koji ima smisla sebi staviti pred oči, a to je nebeska domovina. No posvjedočiti koliko nam je taj cilj važan i pri srcu možemo i trebamo ovdje na zemlji, gdje svu stvarnosti prožimamo nebeskim vrijednostima. Isus od nas danas traži da ne zabijemo glavu u pijesak, niti da zurimo u nebo ne znajući što nam je činiti za spasenje svoje i svojih najbližih. On očekuje od nas da ga zauzeto i gorljivo svjedočimo, očitujući kako je snaga njegova uskrsnuća preoblikovala naš ljudski život.

Doista, nakon što je uzišao k Ocu, postao je velika motivacija svojim učenicima koji su malo po malo shvatili da im je tako pomogao da i sami odrede svoje ciljeve i prioritete života, pri čemu nema većeg i uzvišenije od usmjerenosti prema životu vječnome svjedočeći snagu njegova uskrsnuća već sada na zemlji u svome tijelu. Neka nam je u tom duhu blagoslovljen blagdan njegova uzašašća k Ocu, jer nam očituje da nije od nas pobjegao, već nam je naznačio put kojim je i nama hoditi kako bismo došli do iste slave.