Povodom pokretanja manifestacije “Dani Stjepana Povoljnjaka” koja se prvi put održala 2021. (14. do 25. svibnja), Župa Uzvišenja Svetog Križa u Kravarskom izdala je knjižicu o svećeniku mučeniku Stjepanu Povoljnjaku rođenom u Kravarskom. Vlč. Stjepan Povoljnjak je nakon Drugog svjetskog rata ubijen od strane tadašnje novo uspostavljene komunističke vlasti na području Republike Hrvatske.

Na ovaj način pokušava se pokrenuti proces beatifikacije proglašenja vlč. Povoljnjaka blaženim. Mučenička smrt vlč. Stjepana Povoljnjaka urodila je brojnim novim duhovnim zvanjima u župi Kravarsko i u ovo novo vrijeme, poticaj je novoj duhovnoj i materijalnoj izgradnji župe i Domovine.

Vlč. Stjepan Povoljnjak mučenički je ubijen u dobi od 27 godina

Stjepan Povoljnjak rođen je  25. svibnja 1919. godine u Kravarskom od oca Mate i majke Ane, rođene Matušin. Pučku je školu završio u rodnom Kravarskom, a Klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu, gdje je 1939. godine položio ispit zrelosti s izvrsnim uspjehom. U Zagrebu je završio Bogoslovni fakultet te ga je 29. lipnja 1994. za svećenika zaredio nadbiskup dr. Alojzije Stepinac. Mladu misu imao je 2. srpnja iste godine u Vukovini. Na kapelansku dužnost u Odru krenuo je 14. svibnja 1946. godine, kada je s 27 godina i dvije godine svećeništva završio svoj mučenički život. Opće je uvjerenje bilo da je mučen i ubijen jedino zato što je bio svećenik i što se sve što je imalo veze s vjerom i Crkvom mrzilo.  Događaj o ubojstvu Stjepana Povoljnjaka zabilježen je u Spomenici župe Odra.

Na ovom mjestu, na početku Odre povukli su vlč. Povoljnjaka iza gospodarskih zgrada prema kukuruzu 14. svibnja 1946. i ubili, kad je sišao s vlaka i pošao od željezničke postaje Odra prema selu, crkvi i župnom uredu / Foto: zg-nadbiskupija.hr

Svjedočanstvo gđe. Vere Sremić (KRAVARSKO, 1929.)

Gospođa Vera prisjeća se pokojnog vlč. Povoljnjaka da je bio jaka dobra osoba i dobar svećenik, koji je oko sebe okupljao mlade i vodio je Katoličku akciju. Zbog okupljanja mladih oko sebe nije se sviđao ni UDBI, a ni lokalnoj učiteljici u Kravarskom. Gospođa Vera govori da je bila na mladoj misi vlč. Povoljnjaka u Vukovini zajedno sa sestrom Slavom. Mlada misa nije mogla biti u Kravarskom u njegovoj rodnoj župi zbog ratnog doba. Na mladoj misi okupilo se mnoštvo vjernika. Dalje govori da je bio dobar propovjednik i da u svojim propovijedima nije govorio ništa protiv tadašnje vlasti.

Prisjeća se da je vlč. Povoljnjak došao kod njih i molio ih da idu s njim prema Buni jer se bojao za vlastiti život. Ona i sestra su prošle sa njim i kod skretanja za Podvornicu dočekali su ih dvojica kako ona kaže sa “šmajserima” i rekli su im “ni makac dalje”. Ta dvojica su ih htjeli voditi sa sobom, međutim vlč. Povoljnjak je kleknuo na put  i molio tu dvojicu da neka djevojke puste te da njega vode sa sobom. Na kraju su ih sve pustili, pa su se vratili doma. Vlč. Povoljnjak je otišao od njih prema svojoj rodnoj kući u Matušinima (današnje Gajevo). Bojao se ostati doma jer ga je UDBA stalno pratila, pa je otišao u Gladovec kod Posavca gdje  se skrivao nekoliko dana.

Nakon tog događaja, prisjeća se Vera da je vlč. Povoljnjak došao do njih gdje se su okopavale vinograd. On je krenuo na vlak u Turopolje jer je trebao ići u župu Odra. One su prišle k njemu na put i vidjele su da je jako uplašen. On je rekao da ide u Odru i da će tamo biti svećenik. Molio ih je da se mole za njega. On je od njih otišao prema Turopolju, a malo kasnije za njim je s konjima jurio “Janez”. S njim je bila H., majka učiteljice M., koja je bila žena glavnog udbaša K. Ta H. je isto proganjala i pratila vlč. Povoljnjaka kao i njezina kćer M. koja se svađala s Kravaščankama zbog njega. On je otišao na vlak za Odru, a H. je javila udbašima gdje je krenuo i oni su ga pričekali u Odri i ubili. Dalje se priča da su mu živom oči iskopali. Na sprovod  nije išla kao ni njezina sestra jer su se bojale da ih udbaši ne uhapse kao i sve koji su bili s vlč. Povoljnjakom u Katoličkoj akciji.

Svjedočanstvo gđe. Marice Sučec (GLADOVEC K., 1929.)

Gospođa Marica se ne sjeća vlč. Povoljnjaka, ali zna što joj je pričala majka i Anica Godinić rođena u Kravarskom. Također spominje gospodina K. koji je radio u UDBI i njegovu ženu M. koja je bila učiteljica u Kravarskom. Za M. govori kako je vrijeđala i napadala vlč. Povoljnjaka ispred crkve, poslije mise kada su se mladi okupili oko njega, i kako ga je rukom ogrebala po licu, a to su svi gledali. Dalje govori kako je M. bila naručena da prati vlč. Povoljnjaka kuda se kreće i da ga može izdati svom mužu koji je radio u UDBI.

Dalje govori kako su ga udbaši u Odri pričekali i tukli kundacima, tako dugo dok nije umro. Ljudi u okolnim kućama su čuli zapomaganje, ali se nitko nije usudio izaći i pomoći mu jer ih je bilo strah. Kad je tijelo vlč. Povoljnjaka bilo izloženo u crkvi, nisu mu mogli vidjeti lice, jer nije imao oči. Još govori kako je blaženi Alojzije Stepinac htio zaštititi vlč. Povoljnjaka tako da ga pošalje u Rim jer je vidio kako ga u Kravarskom progone, ali nije uspio u tome. UDBA je bila brža.

Svjedočanstvo gđe. Ane Gvozdanić (GLADOVEC K., 1929.)

Gospođa Ana se sjeća kkao je vlč. Povoljnjak došao k njima u Gladovec i tu se skrivao nekoliko dana. Kada se vraćao doma, ona je išla s njim jer ga je bilo strah. Također, i ona je bila članica Katoličke akcije. Govori kako su ga u Kravarskom napadali. Govori kako je bio dobar propovjednik i kako nije govorio ništa protiv tadašnje vlasti. Jednostavno im je smetalo što su ljudi i mladi išli za njim i oko njega se okupili. Zato su se htjeli riješiti i njega i Crkve te su govorili kako nema Boga. Bila je na mladoj misi te kaže kako je bilo prelijepo.

Svjedočanstvo Stjepana Sremića (GLADOVEC K., 1939.)

Gospodin Stjepan se sjeća vlč. Povoljnjaka i prisjeća se onoga što mu je njegov otac govorio o vlč. Povoljnjaku. Stjepan je nakon rata krenuo u školu gdje je vlč. Povoljnjak podučavao vjeronauk. Nakon smrti vlč. Povoljnjaka, Stjepan se prisjeća kako su oni kao djeca zajedno s učiteljem hodali do skretanja za Podvornicu kako bi pričekali kola s tijelom ubijenog vlč. Povoljnjaka.

Prema pričama Stjepanovog oca S. J., J. K. (krojač) i J.K. potpisali su papire da ga se likvidira. Također, Stjepan govori kako je vlč. Povoljnjak donio J.K. hlače na krpanje te mu je u razgovoru spomenuo kako ide u Odru. Smatra da je J.K. tu informaciju prenio UDBI te su ga oni sačekali u Odri i ubili. Stjepanov otac je, također govorio kako je S. J. kada je vidio vlč. Povoljnjaka u reverendi kako hoda kroz Kravarsko rekao: “Dok takvi hodaju selom, neće biti dobro u selu.”

Grobnica svećenika Stjepana Povoljnjaka u rodnom Kravarskom / Foto: zg-nadbiskupija.hr

**Svjedočanstva su izvadak iz knjižice “Omnia ad Maiorem Dei Gloriam” izdane u čast vlč. Stjepanu Povoljnjaku čiji autor je župnik župe Uzvišenja Svetoga Križa Kravarsko, vlč. Siniša Blatarić.