U kasnu jesen iste godine Emilia osjeća da pod srcem nosi novi život. "Prošla je 35. godinu, prije tri godine umrla joj je tek rođena kći. Poznati mjesni ginekolog upozorava da je trudnoća veliki problem; ugroženo je zdravlje majke i velika je mogućnost da se dijete ne rodi živo. Da bi spasila sebe liječnik joj savjetuje prekid trudnoće. Život za život!"
Domagoja Pejića, dugogodišnjeg djelatnika Hrvatskog katoličkog radija i autora nekoliko knjiga te filmova o životu Karola Wojtyle mnogi pamte po hodočašću iz 2004. godine kada se uputio pješice iz Zagreba u Rim, u sklopu projekta “1000 kilometara za Papu”, s nakanom da papi Ivanu Pavlu II. čestita 84. rođendan i zahvali mu u ime svih Hrvata katolika za sve što je učinio za hrvatski narod. Uz 102. rođendan Karola Wojtyle donosimo vam tekst s autorove stranice prigodnog naslova “Ime mi je Karol”.
Mladi časnik Karol Wojtyla i njegova supruga Emilia nakon vjenčanja neko vrijeme žive u Krakowu. Pojedinosti iz vojne službe poručnika Wojtyle teško je povezati zbog zagubljenih dokumenata. Iz onih koji su ostali i pronađeni teško se može odrediti točan redoslijed njegove vojne karijere. No, sigurno je da im se u kolovozu 1906. rađa sin Edmund. Godine 1913. obitelj seli u Moravsku, u mjesto Drahotuše kod gradića Hranice, u kojem gospodin Karol postaje član vojne regrutne komisije. Slijedi premještaj u Kielc.
Godine 1919. obitelj Wojtyla useljava u stan na drugom katu na adresi Rynek 2 (danas Koscielna 7) u malim Wadowicama. S kuhinjskog prozora kao da su rukom mogli dodirnuti natpis ‘Czas ucieka, wiecznosc cieka’ (Vrijeme leti, vječnost čeka) ispisan na zidu župne crkve.
U kasnu jesen iste godine Emilia osjeća da pod srcem nosi novi život. Prošla je 35. godinu, prije tri godine umrla joj je tek rođena kći. Poznati mjesni ginekolog upozorava da je trudnoća veliki problem; ugroženo je zdravlje majke i velika je mogućnost da se dijete ne rodi živo. Da bi spasila sebe liječnik joj savjetuje prekid trudnoće. Život za život!
Edmund je u to vrijeme dječak od 13 godina. Emilija iz vlastitog iskustva zna što znači imati točno toliko godina i ostati bez majke. Svome sinu ne želi takvu sudbinu. U isto vrijeme dobro zna da ona nije ta koja smije oduzeti život nerođenom djetetu. Uz pouzdanje u Boga, podršku muža te uz pomoć drugog liječnika održava trudnoću.
I dok su tog 18.svibnja 1920. godine u župnoj crkvi trajale svibanjske pobožnosti gospođa Emilia je u spomenutom stanu, negdje poslije 17 sati, rodila svoje treće dijete. Mali Karol kršten je u župnoj crkvi 20.lipnja, po rukama vojnog kapelana Franciszeka Zaka. Krsna kuma bila je njegova teta Maria Anna Wiadrowska, majčina sestra. Maleni Karol dobio je krsno ime Jozef, po caru Franji Josipu kojem je kao vojnik služio dječakov otac.
‘Rođen sam u Wadowicama. Ime mi je Karol. Da uopće živim trebam zahvaliti majci koja mi je život dala!’