Kip sv. Leopolda B. Mandića djelo je talijanskog svećenika Luigia Razzana, a u idejnom djelu značajnu ulogu imao je poznati slovenski umjetnik isusovac Marko Rupnik. Kip je sam po sebi poseban, a njegova kopija krasi dvorište Leopoldovog padovanskog svetišta.
Na blagdan svetog Leopolda Bogdana Mandića prenosimo meditaciju svećenika kapucina i misionara u Boliviji fra Ivice Vrbića koju možete pronaći na njegovom Faccebook profilu. Ovo je meditacija nad svečevim kipom koji se nalazi u Samostanu i župi sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi. Meditiramo i riječima Ivanova evanđelja “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” (Iv 8,1-11)Kip sv. Leopolda B. Mandića djelo je talijanskog svećenika Luigia Razzana, a u idejnom djelu značajnu ulogu imao je poznati slovenski umjetnik isusovac Marko Rupnik. Kip je sam po sebi poseban, a njegova kopija krasi dvorište Leopoldovog padovanskog svetišta.
U nastavku prenosimo meditaciju:
Gledajući kip primjećujemo da Leopold na svojim prsima ima položenu otvorenu knjigu. Po reljefnim likovima zaključujemo da se radi o otvorenoj knjizi Evanđelja. Žena koja je uhvaćena u preljubu i dovedena na kamenovanje tik prije presude svoga života bačena na pod susreće se s likom Isusa. Isus i grješnica su u ovoj priči najbitniji. Svjetina koja je dovela ovu ženu na kamenovanje nije prikazana jer onaj koji ne ljubi ionako ne upozna Boga, kako Isus veli.
Ova evanđeoska stranica bila je na poseban način na srcu svetoga Leopolda kao identifikacija njegova života. Na Leopoldovu lijevu ruku položena je stranica koja prikazuje grešnicu. Slika je to poziva pa je zato i Leopoldova lijeva ruka ispružena i poziva grešnike. Desna strana knjige Evanđelja koja prikazuje Isusa koji piše po tlu utkala se u Leopoldov habit tako da više ne postoji razlika između Evanđelja i Leopoldovog habita, odnosno života. Leopold se toliko suobličio Isusu punom milosrđa prema grešnicima da nema razlike između njegove brade i Isusove kose. Desna ruka je podignuta u zrak i nalazi se u znaku odrješenja.
Obje ruke su nadprosječno veće od ostatka tijela jer su to i ruke Božije koje po Leopoldu pozivaju grešnike i daju oproštenje. Spušteni rukav desne ruke podsjeća nas na grb franjevačkog reda gdje se u znaku križa isprepliću Isusova probodena ruka i probodena ruka svetoga Franje, čijem Redu je pripadao i sveti Leopold. Unatoč tome što se nazivamo kršćani i katolici toliko puta ne želimo poslušati Isusov poziv nego držimo u svojim rukama kamen do druge prilike.
Kip namjerno nije na visokom postolju jer ono što on priča mora biti u razini pogleda. I danas nerijetko dižemo kamenje jedni na druge želeći uveličati grijeh drugoga, a tek u susretu s Isusom možemo vidjeti da mi nismo ništa bolji od drugih, nego možda čak i gori. Kako je lako osuditi na smrt drugoga! I danas nam po Leopoldovu liku Isus progovara “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen”.
Premda sam isprva želio dodati samoj kompoziciji i jedan ostavljeni kamen, no onda sam shvatio da je realnost života možda ipak drugačija. Unatoč tome što se nazivamo kršćani i katolici toliko puta ne želimo poslušati Isusov poziv nego držimo u svojim rukama kamen do druge prilike. Treba hrabrosti da sam čovjek shvati koliko je grešan, da prestane osuđivati drugoga i krene se boriti za svoje spasenje pružajući Isusu svoju ruku koju smo oslobodili od kamena.
Blažena Djevica Marija je primila Riječ koja je u njoj tijelom postala. Ako vizualno zakrijete gornji dio kipa primijetit ćete da donji dio kipa više odgovara trudnoj Mariji koja iskoračenom lijevom nogom započinje hod prema rođakinji Elizabeti. Vječna Riječ Očeva po Duhu Svetomu našla je plodno tlo i u životu svetoga Leopolda. Leopold je dao da Bog u njemu iz dana u dan raste pa zato i njegova zakoračena noga nije samo njegova nego i Božja u hodu prema grešnicima. Trudna utroba označuje sate i sate ispovijedi u kojima je snagom Očeva milosrđa preporađao grešnike u djecu Božju.
“Sve stavite na moja ramena, ja ću na to misliti” – sv. Leopold Bogdan Mandić
Isusova poruka “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti!” upućena je i onima koji su pali pod težinom svojega grijeha i onima koji neprestano druge optužuju. Blagi lik svetoga Leopolda ponovno nam poručuje “Sve stavite na moja ramena, ja ću na to misliti“.
Sveti Leopolde pomozi nam da ostavimo kamen osude, dignemo se iz prašine grijeha i napokon budemo oslonac jedni drugima na putu mira, poručujući poput tebe da mogu računati napokon i na naša ramena i naše molitve.