Župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojem je YouTube kanalu objavio promišljanje o Dobrom Pastiru. U nastavku prenosimo promišljanje don Antuna Nižetića.

Ono što predstavlja dušu u Svetom Pismu to je ovca. Ovca kao i naša duša treba stado, ne može sama. Ne može bez drugih. Isto tako treba ogradu, to je zakon. Zamisli da oko tvoje duše nema ograda zakona, da se potpuno izgubiš. Moramo znati da je u nama i vuk. I u nama je najamnik i to nije šala. Postoji vuk u čovjeku, jer čovjek ima palu narav. Osnovna oznaka pale naravi je požuda. To je jedan zakon davanja sebi svega, umjesto zakona ljubavi koji traži da položimo svoj život, da se darujemo. Požuda je uzimati život. Vuk u nama se budi kada dobivamo neku vlast, neki novac. Ogovarati drugoga znači zaklati drugoga. Ljudi nisu svjesni toga i Bogu hvala kada postanemo u sebi svjesni toga.

Važno je upoznati da nemamo ljubavi.

Ovaj vuk u nama je jači od nas. Pala narav je jača od nas, požuda je jača od nas, grijeh je  jači od nas i zato trebamo Pastira. Onaj tko je razumio da je vuk u njemu vidi da u njemu nema ljubavi. Važno je upoznati da nemamo ljubavi. Krist se jako trudio oko toga da to raskrinka. Naša narav je dobra, imamo impuls, poticaj da ljubimo, ali imamo toga vuka koji je jači od nas.

Bog može to raskrinkati i pokazati tebi da si otišao od stada te da si otišao od Pastira. Da si u prisutnosti s Pastirom ovaj vuk ne bi imao snage nad tobom. Oko nas postoje mnogi ljudi koji su zaklani. Puno gore od trpjeti nepravdu je činiti nepravdu. Problem je kada je meni učinjena nepravda, a ja nisam uz Pastira i ja ću ući u nepravdu i ja postajem vuk. To je začarani krug.

Problem je kada je meni učinjena nepravda, a ja nisam uz Pastira i ja ću ući u nepravdu i ja postajem vuk.

Danas jedini problem mog i tvog života je samo u tome jesmo li s Pastirom ili smo bez njega. Ili smo odlutali. To je danas najvažniji problem moga života. Naša borba je da mi budemo s njim i da on bude s nama. I to ne može razumjeti netko tko to ne živi. Odlazimo od njega. Zamislite da ovca kaže odo ja, mogu ja sama. Kad počnemo tako živjeti udaljavajući se od njegova prisustva. Isto tako kad krenem vapiti njemu, kada se krenem moliti ili odem na ispovijed, kada se s pobožnošću pričešćujem, kada ga tražim. Ovaj čin traženja Boga je jako važan. Postavi si pitanje je li tražiš Boga, je li tražiš njegov glas. Kad počnemo ljubiti Krista. Kad počnemo živjeti naše odnose s drugima preko ovih vrata, preko njega, možemo dobro vršiti naše poslanje. Ako se dogodi u životu da si pobjegao, da si najamnik ili da si vuk, da si žrtva vuka nije sve gotovo. Zato što postoji Radosna vijest, jer postoji onaj po kojem se možemo spasiti.

Kad počnemo živjeti naše odnose s drugima preko ovih vrata, preko njega, možemo dobro vršiti naše poslanje.

“I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” (Dj 4, 12) Ova rečenica mi znači mnogo. Spasenje znači vratiti se u zajedništvo s Bogom i s ljudima. To je spasenje. Kao što je grijeh promašiti smisao, tako je vratiti se u zajedništvo pronaći smisao, vratiti se u smisao. Smisao mog života je zajedništvo, ljubav. Ako to ne vidim, ako to gledam apstraktno.

Smisao mog života je zajedništvo, ljubav.

Jesi li ti stvarno s Kristom? Je li ti shvaćaš da sada trebaš biti spašen? Ako to shvaćaš onda shvaćaš i ovu stvar da nema drugoga imena po kojem možeš biti spašen. Tko to može biti spašen bez Isusa? Shvaćaš li da je tvoj jedini vuk grijeh u tebi.

Postoji li drugo ime pod nebom koje me može spasiti? Meni ne treba da me netko ljubi polovično ja želim da me se ljubi cjelovito. Nitko me ne ljubi kao Krist. Ljubi me potpuno ona osoba u kojoj je Krist. Ili si s Pastirom, koji tjera vuka od tebe ili si bez njega. Recimo u svom srcu Gospodinu da bude s nama, da se ne udaljuje od nas, jer ovaj vuk će proždrijeti i druge i mene. Pretvarat će se da ljubim, a na kraju ću ostati sam. Spasi me. I da prolazim dolinom smrti ne bojim se jer ti si sa mnom.

Cijeli video pogledajte ovdje!