Svećenik Zagrebačke nadbiskupije na službi župnika Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu vlč. Tomislav Šagud na svojoj se web stranici osvrnuo na nedjeljno evanđelje. U nastavku prenosimo njegovo promišljanje.

Prošle smo nedjelje čuli završetak Ivanova evanđelja i Isusov poziv Petru: „Idi za mnom!” Danas kao da nastavljamo tu misao. Isus govori da njegove ovce idu za njim i daje nam svima poduku kako u tome uspjeti.

Dobri se pastir brine za ovce

Kao što smo već više puta spominjali, čitanja u vazmenom vremenu govore o životu prve Crkve, koja nam je uzor kako bismo i mi danas trebali živjeti. Zato je baš u ovom vremenu proglašena Nedjelja Dobroga Pastira. Nije poanta u analogiji da su vjernici ovce, nego u tome da je Krist pastir, i to dobri pastir. Krist se ne uspoređuje s običnim radnikom koji radi svoj posao za novac, nego s nekim tko se brine za one koji su mu podređeni i povjereni. Iz Evanđelja slušamo obećanja koja daje onima koji će ga slijediti: imat će vječni život, neće propasti i nitko ih neće ugrabiti (usp. Iv 10,28). U drugom se čitanju kaže da će Bog razapeti svoj šator nad njima, neće više gladovati ni žeđati, neće ih sunce paliti. Svaku će im suzu Bog otrti, jer on je njihov pastir (usp. Otk 7,15–17). To su zaista dobra obećanja. Mogli bismo sada svako od njih detaljno analizirati, ali poanta je u tome da Bog nije pastir koji pase ovce kako bi ih poslije iskoristio za neku svoju svrhu, nego zato da njima bude dobro.

Krist se ne uspoređuje s običnim radnikom koji radi svoj posao za novac, nego s nekim tko se brine za one koji su mu podređeni i povjereni.

Božji darovi

U suštini, Bog svojim vjernima obećava tri stvari: ispunjenje svih potreba, zaštitu od neprijatelja i vječni život. No knjiga Otkrivenja donosi viđenje neba, a ne zemlje. Znači li to da će se ta obećanja ispuniti tek nakon smrti? Imamo li već sada i ovdje, na zemlji, takvu zaštitu i pomoć od Boga? Uostalom, svi znamo ljude koji uistinu žive svoju vjeru, a nisu im sve potrebe ispunjene, bilo materijalne bilo emocionalne. Mnogi su zbog vjere zlostavljani i mučeni od neprijatelja i čini se kao da propadaju i nestaju.

Mnogi su zbog vjere zlostavljani i mučeni od neprijatelja i čini se kao da propadaju i nestaju.

Odgovor glasi: ne, ta obećanja neće biti ispunjena tek nakon smrti, nego već ovdje, na zemlji. Jedan je od motiva Isusova dolaska bio dokinuti granicu između ta dva svijeta. U Očenašu molimo: „kako na nebu tako i na zemlji”. Kraljevstvo nebesko o kojem je Isus propovijedao jest način na koji donosimo nebesku stvarnost na zemlju. Već sada Bog želi ispuniti naše potrebe i ukloniti naše neprijatelje, želi da već sada živimo budući vječni život. Problem je u tome što mi Božje darove shvaćamo na previše tjelesan način. Ispuniti potrebe i ukloniti neprijatelje ne znači da ćemo uvijek imati dovoljno za pojesti i odjenuti se, da neće biti tuge ni nepravde. U Otkrivenju piše da su spašeni na zemlji imali veliku nevolju. Isus želi reći kako nam ništa neće nedostajati da ispunimo svoje poslanje.

Poslanje

To je važan pojam koji moramo uvijek imati na umu kada slušamo evanđelje. Nismo rođeni slučajno. Stvoreni smo s misijom: imamo poslanje ovdje, na zemlji, koje samo mi možemo ispuniti. I imat ćemo nemir u srcu dokle god ga ne ostvarimo. Naša unutarnja čežnja i poriv za nečim višim jest Božji poziv da krenemo za njim. Mnogi to ne znaju pa onda na tjelesne načine pokušavaju utažiti žeđ za Bogom, želeći razne užitke, uzbuđenja, osjećaj moći… Tako nastaju tjelesne potrebe. Potrebno mi je u životu ovo, ono… I zato, Bože, molim te, daj mi, treba mi, obećao si. Ali umjesto toga Isus uči: „Tražite… najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” (Mt 6,33). Bog će nam dati sve što nam je materijalno, emocionalno i duhovno potrebno da bismo ispunili svoje poslanje.

Nismo rođeni slučajno. Stvoreni smo s misijom: imamo poslanje ovdje, na zemlji, koje samo mi možemo ispuniti. I imat ćemo nemir u srcu dokle god ga ne ostvarimo.

To je poruka Dobroga Pastira: da se ne bojimo poći za njim, jer on je svemoćan i on će se pobrinuti da u tom poslanju uspijemo. Kada nam je jedino Božja stvar pred očima, tada postaje svejedno jesmo li u očima svijeta bogati ili siromašni, čašćeni ili prezreni. Imat ćemo sve što nam je potrebno. Upravo je tako sveti Pavao razmišljao: „Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!” (Fil 4,12s). Tako će i moja duša biti ispunjena – u konačnici, Bog je jedino što mi treba u životu. Njega ću imati, a samim time i vječni život. „Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a [vječnomu] životu svojemu nauditi?” (Mk 8,36).

Zaključak

Današnje evanđelje ne govori o tome kako biti naivna ovca i slijepo slijediti vjerske vođe, nego kako biti vođen od Krista, kako mu vjerovati. No spominjali smo i nagradu, a nismo rekli kako doći do nje. To imamo u prvoj rečenici današnjeg navještaja: „Ovce moje slušaju glas moj…” (Iv 10,27). Dakle, nagradu postižemo slušajući Božju riječ. U molitvi, u čitanju Svetog pisma i u sakramentima upoznajemo Isusa, upoznajemo njegovu volju za naš život, prepoznajemo ispraznost zemaljskih utjeha i oduševljavamo se za Božje kraljevstvo.