"Postoji jedna laž u koju smo gotovo svi odlučili vjerovati, a ta je da svi (kao) želimo i volimo da ljudi s nama budu iskreni - uvijek. To je laž. Mi ustvari želimo da nam se laže, lijepo laže", istaknuo je franjevac konventualac Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
[KAMO IDEŠ?]
“Gospodine, kamo da idemo?” – pita Petar Isusa. Kamo bismo uopće mogli ili trebali ići nakon svega što smo čuli, vidjeli, doživjeli? Tko može zadovoljiti dušu čovjeka, nakon što se susreo sa živim Bogom – osim toga istoga Boga? Nitko.
Isusa slušači njegovi napuštaju zbog” tvrde besjede” – tvrdoga govora. Što je tako tvrdo u njegovu govoru?
Istina.
Postoji jedna laž u koju smo gotovo svi odlučili vjerovati, a ta je da svi (kao) želimo i volimo da ljudi s nama budu iskreni – uvijek. To je laž. Mi ustvari želimo da nam se laže, lijepo laže.
Kako to znamo?
Pa jednostavno. Kada nam netko kaže što misli, naljutimo se, a sve smo si kao “cool” s tim.
Zašto se ljudi uvrijede kad čuju nešto što im ne odgovara?
Zato što su nezreli. Nezreli prihvatiti drugo mišljenje, različito mišljenje, drukčije mišljenje. I zato što su se učinili ovisnima o ljudskome, a ne Božjemu mišljenju.
To je tvrdo u Isusovom govoru.
Čovjek evanđelja nikada ne može biti posve popularan, obljubljen od sviju, uvijek prihvaćen.
Zašto?
Zato što Isus Krist to nije bio.
Tvrda besjeda je borba za istinu, pravednost, slobodu, ravnopravnost svih i uvijek, a ne nekih i katkad.
Tvrda? Da.
Isplati li se? Apsolutno.
Teško? Uvijek.
Može li se?
Definitivno.
Molimo Gospodina za hrabrost i ustrajnost!