Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković nedavno je održao u Zagrebu radni sastanak s predstavnicima Hrvatske biskupske konferencije i Počasnoga bleiburškog voda o obilježavanju središnje komemoracije žrtava Bleiburške tragedije i Hrvatskoga križnog puta. Vodeći računa o složenoj epidemiološkoj situaciji, komemoracija će se održati u subotu, 14. svibnja, na sličan način kao i prošle godine.
Kao i prijašnjih godina, Hrvatski sabor pokrovitelj je i ovogodišnjeg obilježavanja središnje komemoracije žrtava Bleiburške tragedije i Hrvatskog križnog puta. U svezi s tim, predsjednik Hrvatskoga sabora Jandroković razgovarao je s vojnim ordinarijem u RH Jurom Bogdanom, gospićko-senjskim biskupom Zdenkom Križićem, generalnim tajnikom HBK dr. Krunoslavom Novakom i nacionalnim ravnateljem Dušebrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislavom Markićem te predstavnicima Počasnoga bleiburškog voda Milanom Kovačem i Božom Vukušićem.
Prema programu, predviđeno je polaganje vijenaca i molitva na Lojbaškom polju kod Bleiburga u nazočnosti hrvatskog veleposlanika u Austriji, polaganje vijenaca i odavanje počasti žrtvama kod Središnjeg križa na zagrebačkom groblju Mirogoj i misa koja će se služiti u Svetištu hrvatskih mučenika u Udbini, sukladno prijedlogu Hrvatske biskupske konferencije.
Crkva hrvatskih mučenika na Udbini
Crkva hrvatskih mučenika na Udbini zamišljena je kao skupno mjesto svih hrvatskih stradanja i muke hrvatskog naroda do ostvarenja svoje države i slobode. Crkva je svečano otvorena i blagoslovljena 11. rujna 2010. godine.
Kamen temeljac buduće crkve izvađen je iz temelja krbavske katedrale. Kamen je 8. lipnja 2003. blagoslovio Ivan Pavao II. na Trsatu. U temelje crkve Hrvatskih mučenika na Udbini svečano je položen 9. rujna 2005. godine. Na čelu projekta izgradnje ove crkve bio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Prigodom 10. obljetnice, 29. kolovoza 2015. godine, blagoslovljen je oltarni kameni reljef “Slava hrvatskih mučenika”, rad hrvatskog akademskog kipara Kuzme Kovačića.
Oko Crkve hrvatskih mučenika nalazi se spomen-park. U njega se donose spomen-kamenja svih hrvatskih stratišta, mjesta pogibije i masovnih grobnica.
O Bleiburškoj tragediji i Križnom putu
Bleiburška tragedija je jedan od naziva za ratni zločin i zločin protiv čovječnosti koji je počinila Jugoslavenska armija u razdoblju nakon 15. svibnja 1945. godine nad zarobljenim vojnicima poraženih vojski i civila kojih su ih pratili u pokušaju da se predaju zapadnim saveznicima u Austriji. U Hrvatskoj je za ta stradanja uobičajen i naziv Križni put.
Zločin je započeo 15. svibnja 1945. kada su se pripadnici Hrvatskih oružanih snaga (NDH) i civili pokušali predati britanskoj vojsci kod Bleiburga. Britanci su međutim odbili prihvatiti predaju tih vojnih snaga i civila te naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji.
Snage Jugoslavenske armije su zarobljene vojnike i civile s Bleiburga povukle dublje na područje pod svojom kontrolom. Zarobljenici su bili prisiljeni hodati u kolonama do komunističkih logora gdje su trebali biti zatočeni. No, na tom putu izvršene su masovne likvidacije kod Maribora, Celja, Kočevja i drugdje u Sloveniji, a u Hrvatskoj u okolici Krapine, Samobora, Karlovca, Siska, Bjelovara i drugdje. Znatan broj ljudi pomro je od iscrpljenosti i zaraznih bolesti u raznim logorima koje su osnovale komunističke vlasti. Masovno stradanje trajalo je od svibnja do kolovoza 1945. godine. Opća amnestija proglašena je 3. kolovoza 1945., ali je ubijanja (iako u manjem obujmu) bilo i kasnije.
Ti masovni zločini danas su poznati pod imenom Bleiburška tragedija i Križni put.