Evanđelist Marko, spominje se na više mjesta u Bibliji. Iako se nikad ne spominje u samim evanđeljima, povremeno se ipak pojavljuje u Novom zavjetu. Prije svega, sveti Marko se često poistovjećuje s “Ivanom Markom” u Djelima apostolskim, piše Aleteia.

Nakon što su Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko. (Djela apostolska 12,25)

Drugo, sveti Marko se pojavljuje u pismima svetog Pavla, kao što se ovaj spominje u svom pismu Timoteju.

Luka je jedini uz mene. Marka uzmi i dovedi ga sa sobom, jer mi je koristan u službi. (2. Timoteju 4,11)

Što je još važnije, vjeruje se da je sveti Marko Marko koji spominje sveti Petar u svom pismu.

Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu, i Marko, sin moj. (1. Petrova 5,13)

Katolička enciklopedija objašnjava kako rana tradicija stavlja svetog Marka kao učenika svetog Petra i da je njegovo evanđelje proizašlo iz njegovih razgovora s njim.

Kad se okrenemo predaji, Papija (Euzebije, Crkvena povijest III.39) tvrdi najkasnije 130. godine po Kristu, po autoritetu “starješine”, da je Marko bio tumač (hermeneut) Petrov i da je točno zapisao, iako ne po redu, Petrovo učenje.

Suvremeni bibličari obično se ne slažu oko identiteta Marka u Bibliji, dok rana crkvena tradicija kombinira sve pojave “Marka” u Novom zavjetu i povezuje ih s piscem evanđelja.

Iako sveti Marko nije bio uvršten među 12 apostola, možda je imao svjedoka iz prve ruke, svetog Petra, s kojim se savjetovao kada je pisao svoje Evanđelje.