S. Branka Perković u svome uskrsnom razmatranju koje je objavljeno na portalu Radija Mir Međugorje poručuje kako je uskrsno vrijeme pobjede života nad smrću prava prilika da nas sve podsjeti na otajstvo našeg krštenja i ono što smo krštenjem postali. U nastavku prenosimo njezino promišljanje.

Svetoj Žrtvi uskrsnici
dajte slavu krštenici!
Janje ovce oslobodi,
Krist nas grešne preporodi.

U četvrtom smo danu vazmene osmine i iznad su riječi Uskrsne posljednice koja se čita ili pjeva prije poklika Aleluja. Govori o krštenicima i preporođenju. U prvim stoljećima kršćanstva novokrštenici su nakon krštenja u vazmenoj noći odijevali bijele haljine i nosili ih tijekom cijele vazmene osmine. Odlagali bi ih uvečer Druge uskrsne nedjelje, nama poznate kao Bijela nedjelja.

Upravo je ovo uskrsno vrijeme pobjede života nad smrću izvrsna prigoda da nas podsjeti na otajstvo našega krštenja i onoga što smo krštenjem postali.

Velika je simbolika bijelih haljina kojima bi krštenici proslavljali novo rođenje – novi život u Kristu. Jednako i naših krsnih haljinica koje mnogi brižno i s poštovanjem čuvaju već mnogo godina nakon krštenja. Upravo je ovo uskrsno vrijeme pobjede života nad smrću izvrsna prigoda da nas podsjeti na otajstvo našega krštenja i onoga što smo krštenjem postali.

Kao što je naime naš Spasitelj tri dana i tri noći proveo u srcu zemlje, tako uranjanje predstavlja noć i umiranje, a izranjanje svjetlo i rađanje.

U početcima, a negdje još i danas, krštenje se slavilo uranjanjem u vodu pa sveti pisci prvih stoljeća u trostrukom uranjanju i izranjanju iz vode vide trodnevnu Kristovu sahranu. Kao što je naime naš Spasitelj tri dana i tri noći proveo u srcu zemlje, tako uranjanje predstavlja noć i umiranje, a izranjanje svjetlo i rađanje. Voda krštenja u isto nam je vrijeme i grob i majka.

No mi nismo stvarno umrli, ni stvarno bili ukopani, niti stvarno na križ razapeti niti uskrsnuli. Krist je zaista bio raspet i zaista pokopan i stvarno je uskrsnuo i sve nam je to dano na dar, da sudjelujući u njegovim patnjama oponašanjem, stvarno postignemo spasenje. On koji je na neokaljane noge i ruke primio čavle i trpio, nas je, bez boli i muke, obdario spasenjem.

Kršteni u Krista postali smo suobličeni Njemu – postali smo kristi – kršćani. Pošto je Krist na rijeci Jordanu izišao iz vode, bio je pomazan duhovnim uljem – Otac ga je pomazao Duhom Svetim. Slično je i s nama: pošto smo oprani od grijeha u krsnoj vodi, naša su čela i druga osjetila pomazana svetim uljem.

Postali smo pomazanici Božji, a na taj nas je put „pokristovljenja“ dovela i pratila Božja milost preko odabranih osoba u našim životima.

A dok se tijelo maže vidljivom pomašću, duša se posvećuje svetim i životvornim duhom. Postali smo pomazanici Božji, a na taj nas je put „pokristovljenja“ dovela i pratila Božja milost preko odabranih osoba u našim životima. Stoga se danas u molitvi spomenimo naših roditelja, živih i pokojnih koji su nam posredovali vjeru i u čijoj smo vjeri kršteni, svećenika koji nas je krstio i svih onih koje je Bog poslao na naš životni put da nam pomognu sačuvati bijelom našu krsnu haljinu, sačuvati živom milost krštenja.

Možda je od dana našega krštenja prošlo mnogo vremena i čistoća duše koju smo tada imali samo je čeznutljiva uspomena u srcima zaraženim grijehom. Jesmo li zaboravili da smo krštenjem postali Kristovi jednom zauvijek i da smo primili neizbrisiv pečat? On nas je otkupio i darovao nam spasenje, a On ne povlači svoje darove.

Mi smo voljeni i otkupljeni i nećemo umrijeti nikada zato što jer smrt pobijeđena!

Kao nekoć milosrdni otac raskajanom sinu, tako i nama Krist oblači najljepšu haljinu kad mu se vratimo u svetim sakramentima. Mi smo voljeni i otkupljeni i nećemo umrijeti nikada zato što jer smrt pobijeđena!

Vjerujemo li u to da nam danas Krist ponovno odijeva bijelu haljinu krštenja kojim smo jednom zauvijek postali njegovi? Na krštenju nas je njome zaogrnuo, a kroz ove nas dane uskrsne osmine poziva da joj se divimo i da se radujemo jer smo otkupljeni. Krist nas gleda s jednakom ljubavlju danas kao i na dan krštenja, za Njega mi smo i dalje neizmjerno dragocjeni.

Ono što mi trebamo je u to povjerovati i otresti prašinu i mrlje koje su pokušale ukaljati bjelinu naše krsne haljine. Krist nas i dalje vidi čiste jer vidi dubinu našega bića i svoju sliku u nama. Povjerujmo toj slici. Povjerujmo u moć preporođenja.