Liturgija vazmenog bdjenja, bogata i sugestivna u svojim obredima, vrlo nam prikladno omogućuje da s dubokim i pravim osjećajima proživimo izvanredni događaj koji slavimo ove noći. Vazmeni hvalospjev, ta pjesma hvale koju Crkva uzdiže Bogu za dar uskrsnuća njegova Sina i našeg Spasitelja, opisuje ovu noć bdjenja kao blaženu noć, kao noć koja sjaji kao dan, noć u kojoj je Isus raspršio tamu grijeha, raskinuo okove smrti, povezao nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim. Nema svetije i sjajnije noći od ove, jer je osvjetljena Kristom uskrsnulim!

Vazmeno bdjenje majka je svih bdjenja, jer se tu slavi događaj nad događajima – Isusovo uskrsnuće. Ono smo započeli liturgijom svjetla. Plamen vazmene svijeće koji svijetli u tami simbol je Isusa koji svjetlom svoga uskrsnuća pobjeđuje tamu grijeha i smrti. Na liturgiju svjetla nadovezuje se liturgija riječi: slušamo čitanja koja pripovijedaju o velikim spasenjskim zahvatima koje je Bog učinio u povijesti ljudskoga roda, od stvaranja svijeta do Kristova slavnog uskrsnuća. Uskrsnuće je središnja točka, odredište ne samo vazmenog bdjenja i korizmenoga hoda, nego cijele povijesti čovječanstva: ono je vrhunac plana koji je sam Bog zacrtao da čovječanstvo, nakon dugoga iščekivanja, privede njegovoj punini.

Vrhunac je bdjenja proglas Evanđelja o Kristovu uskrsnuću. Odlomak iz Evanđelja govori da tog prvog uskrsnog jutra neke žene žure prema mjestu gdje se odigrala najveća tragedija čovječanstva, kako bi, u ljubavi i zahvalnosti, odale posljednju počast mrtvom tijelu Isusovu. Kad su stigle do groba, kamen nađoše otkotrljan od groba. Ulaze, ali ne nalaze tijelo Gospodinovo. Uplašene su. Ali odjednom, svjetlo obasjava tamu groba i njihove oči zasljepljuje sjaj dvaju anđela u blistavim haljinama koji im govore: Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu. Ženama je dana povlastica da budu prve koje će primiti tu radosnu vijest, a također i zadaća da prve taj događaj navijeste apostolima. I, kako to netko reče, žene iz Evanđelja prve su u vjeri, jer su prve u ljubavi.

Nije ovdje, nego uskrsnu! Ovo malo riječi sadrži najavu najizvanrednijeg događaja u našoj povijesti. U danima nakon svojega uskrsnuća Isus će se više puta ukazivati učenicima da im pruži nepobitni dokaz ovog iznimnog događaja. A to osobno iskustvo učenika s Uskrslim čini temelj njihove vjere, ali i naše vjere danas. Čudo uskrsnuća, jedinstveno u povijesti, zapravo je najsigurniji dokaz Kristova božanstva. Ono je najveće jamstvo da smo mi kršćani u istini i pokazuje da je Krist pobjedonosni Kralj koji je uništio grijeh, koji je uništio smrt i pobijedio začetnika svakog zla, o čemu pjevaju i naše mnoge uskrsne pjesme. I kako nekada apostoli, tako danas i mi u tom događaju pronalazimo razlog za radost i slavlje.

Na značenje Uskrsa večeras nas podsjeća tekst Poslanice Rimljanima koji smo čuli. Sveti Pavao piše: Krštenjem smo zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. U krštenju ponovno proživljavamo otajstvo Isusove smrti i uskrsnuća, krštenje briše grijehe i preobražava nas u nova stvorenja – u djecu Božju. Veliki dar koji treba svjesno i stalno živjeti! Kao što je Isus umro jednom i sada živi kao Uskrsnuli, tako kršćanin, jednom mrtav grijehu, treba uvijek živjeti novim životom božanske milosti, a da nikada više ne padne u grijeh, što je povratak u smrt, povratak ropstvu, povratak starom čovjeku. Neka nam Uskrs donese trajnu i korjenitu promjenu života i konačni raskid s grijehom.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed mons. Ivana Andrića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.