"40 godina služenja bolesnim i umirućim" bila je tema HKR-ovih "Novih valova dobrote" u petak, 8. travnja, u kojima je gostovala s. Augustina Barišić iz Družbe sestara Klanjateljica Krvi Kristove koja je u brizi za bolesne i umiruće provela više od 40 godina.
Duhovna majka tisućama
“Doživjela sam da je krv za mene život i snaga”, poručila je s Augustina Barišić svjedočeći kako je još u djetinjstvu razmišljala o svom pozivu i mjestu gdje je Bog šalje. Kao tek rođeno dijete, s. Augustina je iskrvarila i potrebna joj je bila transfuzija krvi koja joj je spasila život. Kako je rasla, razmišljala je o snazi krvi koja nas drži na životu, a jednom je prilikom od Isusa Krista dobila odgovor kako ju je održao na životu da bude majka tisućama djece. Tako je s. Augustina potvrdno odgovorila na Kristov poziv i postala Klanjateljica Krvi Kristove – Krvi koja joj je po rođenju spasila život.
To je ono zrno koje u osobi klija i klija, sve dok ne proklija i donese plod.
Redovnički život usmjerila je prema medicini i onima koji pate, nose križ bolesti i umiru. “To je ono zrno koje u osobi klija i klija, sve dok ne proklija i donese plod”, kazala je s. Augustina o svome pozivu pomaganja umirućim i bolesnim o kojima je brinula i u djetinjstvu jer su je na to poticali roditelji, a i sama im je, kako kaže, vrlo rado pomagala.
Tihana Semijalac (lijevo) S. Augustina Barišić (desno)
Biti uz umirućeg
“Vrijeme provedemo uz bolesnika, vrijeme je milosti, davanja i ljubavi”, naglasila je. Na intenzivnoj njezi među djecom i starijima bilo joj je jako teško raditi jer je teško proživljavala ono što je ondje viđala, ali pomagao joj je razgovor sa sestrama u zajednici kojima je pričala o bolesnima i umirućima kako bi s nekim podijelila iskustvo. Isus ju je pozvao u “kuću boli”, gdje nije lako raditi i svaki dan gledati i suosjećati s teškim bolesnicima, ali radosno se davala i živjela vlastiti poziv koji je voljela.
Dok sam promatrala osobe koje umiru, željela sam primiti osobu za ruku i moliti s njom i voditi je ka Gospodinu.
“Posebno me doticalo promatranje umirućih – njihove oči, vapijući pogled i njihova potreba za blizinom. Dok sam promatrala osobe koje umiru, željela sam primiti osobu za ruku i moliti s njom i voditi je ka Gospodinu”, istaknula je s. Augustina o trenucima koji su je među bogatim iskustvom rada s bolesnima i umirućima najviše doticali.
Promatrajući umiruće osjećala je kako je u njima prisutan živi Krist, a ona poslana kao ispružena ruka Kristova i njegova prisutnost, koja će bolesnu osobu otpratiti ondje gdje je njezino mjesto.
“Susret sa živim Bogom uvijek je snaga”
S. Augustina nikada neće zaboraviti posjet oca Gabrića i Majke Terezije intenzivnoj njezi na jedan kišni dan kada je bolnica bila puna pacijenata. Tom prigodom Majka Terezija uputila je Barišić riječi: “S. Augustina nemojte tražiti drugih misija – ovo su vaše misije. Tu vas je Gospodin poslao – tu cvjetajte i tu rastite”.
Isuse obuci mi svoje ruho, posudi mi svoj glas, da budem drugi Ti.
“Susret sa živim Bogom uvijek je snaga”, poručila je s. Augustina i istaknula kako s intenzivne njege uvijek odlazi kući radosna. “Ako sam ja svjesna da sam svoj život darovala za bolesnog, za zajednicu, za sestre – onda trebam zaista tu i biti. Molim Isusa: ‘Isuse obuci mi svoje ruho, posudi mi svoj glas, da budem drugi Ti'”, kazala je.
Pružiti duhovnu pomoć
Kako je bila poslana onima koji su bili bolesni, tako je imala osjećaj da je poslana i onima koji su bili zdravi, kazala je s. Augustina misleći pritom na osoblje bolnice. “Na radnom mjestu doživljavala sam se kao u obitelji, jer smo se zaista poštivali i obraćali jedni drugima. Prihvaćali smo se u raznolikostima, i zaista mogu posvjedočiti da nikada nisam imala problema s osobljem. Imali smo raznih tema kroz koje smo prodirali u dubinu života i smrti, zapravo kroz sve što smo susretali na radnom mjestu”, ističe.
“Kada sam otišla u mirovinu, provincijalka me postavila za predsjednicu Povjerenstva za molitvene zajednice i tu sam se jako angažirala – pišem meditacije, pjesme, duhovne obnove i drugo
Svima je nastojala duhovno pomoći, a zauzvrat je dobivala zahvalnost od onih kojima je pružala pomoć i upućivala riječi utjehe. “Ljudi to jako cijene. Ne biti iznad, nego biti ljubav i biti znak”, poručila je s. Augustina.
Iako je trenutno u mirovini, njezino vrijeme u potpunosti je kvalitetno ispunjeno. “Kada sam otišla u mirovinu, provincijalka me postavila za predsjednicu Povjerenstva za molitvene zajednice i tu sam se jako angažirala – pišem meditacije, pjesme, duhovne obnove i drugo”, zaključila je.
Novi valovi dobrote