Osamnaestog travnja ove godine je 123. rođendan Danice Širola, učiteljice, koja je preminula na glasu svetosti 2. rujna 1926. Ime Isus je napisala u svojoj pisanoj ostavštini 5660 puta, a u slavu Srca Isusova napisala je: "Htjela bih se popeti na visoku, visoku goru da doviknem cijelom svijetu kolika je ljubav Srca Isusova!" Danica to dovikuje i na ovaj način.
Rođena je 18. travnja 1900. u Karlovcu od oca Stjepana i majke Ćirile, r. Wyronbaul, plemkinje. Otac je bio ugledan prosvjetni radnik. Preselivši se u Zagreb, bio je nadzornik svih škola. Zagreb mu je poklonio i jednu ulicu. Danica je završila višu pedagošku školu i postala učiteljica. Radila je u Zagrebu, Krašiću, Svetoj Jeleni i u Crikvenici. Imala je tri brata i pet sestara. Bila je član Marijine kongregacije. Silno je željela poći u samostan. Tome se obitelj protivila. Kad je privoljela obitelj da je puste u samostan, pošla je sestrama uršulinkama u Varaždin. Pregledao ju je liječnik i rekao poglavarici: “Neka ova gospojica ide što prije kući, ona boluje od tuberkuloze.” Danica piše u Dnevniku: “Noge su klecale podamnom kad sam to čula.” Bio je to za nju teški udarac, križ koji je trebalo prihvatiti. A ona ga je prihvatila živom vjerom. Danica je položila zavjet djevičanstva doživotno i neopozivo. Nastojala je živjeti kao redovnica u svijetu.
Povijest će je nazvati “Hrvatska mala Terezija!”
Bila je i pjesnikinja. Objavljene su 32 njezine pjesme u Glasniku Srca Isusova i drugim glasilima. Isusovci su joj bili ispovjednici i duhovnici, posebice p. Josip Vrbanek i p. Bruno Foretić. Na njihov savjet piše Autobiografiju i Dnevnik. Štovala je presveto Srce Isusovo i Presveti Oltarski Sakaramenat. Svaki dan je adorirala. Svednevice je išla na misu i na pričest. Kad je bila već teško bolesna, na misu je išla sa štapom. 95. godina isusovci su u svome arhivu u Zagrebu čuvali svu Daničinu pisanu ostavštinu, pramen kose i komad platna od haljine u kojoj je Danica preminula. Za 95. obljetnicu Daničine smrti, 2. rujna 2021. objavljena je sva pisana ostavština koju je priredila s. Slavica Buljan, FDC na 888 stranica.
Ime Isus je napisala u svojoj pisanoj ostavštini 5660 puta.
Za ovaj rođendan iako on nije “okrugal” poklanjamo Danici i hrvatskoj katoličkoj javnosti web stranicu Danice širola, djevojci koja je sveto živjela i blaženo preminula. Već u prosincu 1926. Glasnik Srca Isusova donosi o njoj komemorativni članak koji govori o njezinim krepostima i svetosti. Povijest će je nazvati “Hrvatska mala Terezija!” Pisana ostavština pokazuje njezin duhovni svijetli lik koji jednostavno poziva na svetost. Ona na prvo mjesto stavlja Isusa. Piše: “Volim oca, al’ Isusa više, volim majku al’ Isusa Više, volim braću al’Isusa više, volim seje al Isusa više. Sve ja volim, sve ja volim al Isusa od svih više.” Ime Isus je napisala u svojoj pisanoj ostavštini 5660 puta. Grob joj se nalazi na zagrebačkom groblju Mirogoj, polje IX. grob 22. Na njezin grob sve više dolaze mladi, posebice djevojke, kao i ostali vjernici.
Na grobu joj je uvijek zapaljena svijeća i položeno svježe cvijeće. Danica je kandidatica za oltar. O tome svjedoče mnogi, posebice njezini štovatelji. Za web stranicu upišemo PUT K SUNCU, zatim kliknimo Daničino ime i prezime, otvorimo i naći ćemo sve što želimo: Kratku biografiju Danice Širola; brošuru o životu Danice Širola u pdf-u; Autobiografiju, Dnevnik od 1919.-1926.; Poeziju objavljenu i neobjavljenu; galeriju slika; korespodenciju; dojmove i uslišanja. Sav trud oko Daničinog svetog lika stremi prema otvaranju postupka za proglašenje blaženom Danice Širola. Radimo, molimo i promičimo ime ove uzorne djevojke. I završimo s njezine dvije rečenice koje je Danica napisala 1920.: “Volim put koji je trnovit, volim kad osjećam oštre ubode trnja, jer se tada osjećam sigurnija i Bogu bliže.” A u slavu Srca Isusova napisala je: “Htjela bih se popeti na visoku, visoku goru da doviknem cijelom svijetu kolika je ljubav Srca Isusova!” Danica to dovikuje i na ovaj način.