Da je Božja riječ ona koja je „oštrija i od dvosjekla mača“, ali i ona koja nas dotiče, tješi i oslobađa, potvrđuju nam i liturgijska čitanja ove pete, gluhe, korizmene nedjelje. Te ćemo nedjelje već po tradiciji u našim župnim zajednicama ljubičastim platnom zakloniti od pogleda križeve, slike ili kipove u crkvama. Neka stoga ovo „mrtvljenje“ osjeta vida ojača osjet sluha za naviještenu nam riječ Božju. A upravo nam je naviještena Božja riječ – ili, još preciznije, Evanđelje – dobro poznata. Možda je neki od nas u svome životu ponekada i citiraju kad iskuse grešnu stranu nekoga od svojih bližnjih ili kad se pak i sami osjete grešnima. istodobno se nastojeći opravdati »tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen!« Utješne su ovo riječi, izgovorene i upućene od strane Isusa jednoj ženi, grešnici, uhvaćenoj u preljubu. A preljub se strogo kažnjavao – smrću, i to kamenovanjem. No da bi se nekoga optužilo za preljub bila su potrebna i dva svjedoka. I upravo bi ti svjedoci prigodom kamenovanja prvi bacili kamen, a tek onda ostali nazočni.

Zbog izričitog prozivanja žene preljubnice za njezin grijeh, nama, slušateljima ovoga evenđeoskog ulomka, pažnja se u potpunosti usmjerava na osudu nemoralnoga čina grijeha počinjenoga od strane ove žene, a istodobno nam „ispod radara“ prolaze, gotovo neprimjećeno, grijeh i zloba samih svjedoka – pismoznanaca i farizeja koji su ženu doveli Isusu. Naime, postoje neke nelogičnosti u njihovu svjedočenju koje otkrivaju duboko prekrivenu zlu narav, umotanu u navodnu brigu i skrb za poštivanje zakona. Pismoznanci i farizeji Isusa obavještavaju da je ta žena »zatečena« u preljubu. Egzegeti smatraju da se stoga ovdje radi o namjerno postavljenoj zamki. Tomu u prilog ide i činjenica da pred Isusa dovode samo ženu, ali ne i muškarca s kojim je ova grešnica počinila preljub. Nadalje, ako je stvar organizirana kao namještaljka, onda je vjerojatno i muškarcu omogućeno da pobjegne. Sve, dakle, upućuje na činjenicu da su tužitelji prema ženi osjećali neku naročitu osvetoljubivost. 

No, pravu klopku ovi tužitelji žele zapravo namjestiti Isusu. Služeći se grijehom, boli i sramotom jedne žene, tužitelji žele osuditi Isusa. Podsjećajući Isusa na Mojsijev zakon i zapovijed da osobe zatečene u preljubu treba kamenovati, tužitelji pitaju Isusa što on kaže na to želeći ga na taj način uhvatiti u klopku. Ako kaže da ženu treba kamenovati, izložio bi se optužbi da potiče na čin koji je protivan rimskom zakonu (koji za ovakve slučajeve ne predviđa smrtnu kaznu). Ako bi pak rekao da se žena ne kamenuje, mogli bi ga optužiti da krši Božji zakon. Evanđelje nam stoga jasno podcrtava motiv ovih ljudi – željeli su iskušati Isusa i steći određenu pravnu osnovu na temelju koje bi ga mogli optužiti. 

No Isus šuti. Saginje se i piše po pijesku. Ne govori ništa. I tek nakon daljnjega navaljivanja tužitelja, on se uspravi te im kaza: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen!« Isus, dakle, ne niječe da se ovu ženu može kazniti, ali kao uvjet za kaznu zahtijeva osobnu nevinost. Ni Isus ju ne osuđuje. To, međutim, ne znači da odobrava grijeh ili da preko njega olako prelazi. Dapače, nalaže joj da više ne griješi i da obustavi tu svoju grešnu naviku. Poziva ženu da ispravi svoj način življenja i na taj joj način daje potpuno novu priliku. Praštanjem grijeha daruje joj novi život. Zasigurno ga želi dati i tužiteljima koji su se bešćutno poslužili slabošću jedne žene ne bi li optužili samoga Isusa. Taj novi život u kojemu se oprašta i briše sve ono što je bilo prije, on daje i proroku Izaiji, koji u današnjem prvom čitanju kliče: »Ne spominjite se onog što se zbilo, nit mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo.« O tome novom životu u Kristu piše i apostol Pavao u drugom čitanju: »Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjega poziva Božjega!« Taj novi život Isus želi dati i svima nama. Uz jedan uvjet: da nam u sakramentu ispovijedi oprosti grijehe te da idemo i da više ne griješimo. 

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Pavla Mikulčića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.