“Imam opsežne ispite idući tjedan i predavanje za pripremu”, kaže brat Andrzej Mońka, dominikanski sjemeništarac u Krakowu, “ali, naravno, to nije glavna stvar. Za nas je očito da moramo pomoći”, piše Aleteia.

Već više od dva tjedna, Mońka koordinira odgovor dominikanskog priorata u Krakowu. U samostanu je do danas privremeno smješteno 108 ukrajinskih izbjeglica. Danas unutar njegovih zidova živi gotovo 50 gostiju.

“Zamolio sam studentskog učitelja [svećenika koji nadzire dominikanske sjemeništarce] da nešto učini”, objašnjava Mońka. “Želio sam pomoći u organizaciji mjesta za izbjeglice ovdje u samostanu”, kaže on. Pod vodstvom priora i priorskog vijeća (načelnika zajednice i njenog upravnog vijeća) Mońka je dobila dopuštenje da počne pripremati neiskorištena mjesta za goste.

Dominikanski priorat u Krakowu je ogroman kompleks. Dominikanci ovdje žive i mole već 800 godina, otkako je sveti Dominik poslao sv. Hijacinta da uspostavi red u Poljskoj. Utemeljitelj svetaca sahranjen je u bazilici Presvetog Trojstva, drevnoj crkvi koja je dio kompleksa priorata.

Dominikanci su poznati u Krakowu. Oni sponzoriraju mnoge uspješne službe u ovoj zajednici. Od Dominikanskog liturgijskog centra koji sklada i podučava liturgijsku glazbu do živahne sveučilišne kapelanije (kolokvijalno poznate kao “Beczka”). Oslonili su se na ovu mrežu prijatelja da im pomognu ugostiti izbjeglice. “Pozvali smo mnoge ljude da nam pomognu, kaže Mońka. “Morali smo brzo pripremiti stanove. Bilo je puno čišćenja i premještanja namještaja kako bismo bili spremni dočekati naše goste”, objašnjava. Studenti i redovni posjetitelji mise pridružili su se pranju prozora, ribanju podova, namještanju kreveta i popunjavanju popisa za kupovinu.

“Duboko smo dirnuti pričama naših gostiju”, kaže Mońka. “Jedan tip je stigao sa slomljenom nogom, kaže Mońka. “Morao je pobjeći – bio je okovan – pa su mu morali slomiti kuk.” Kada je stigao, bila mu je potrebna hitna i značajna liječnička pomoć.

“Ugostili smo i muslimansku obitelj”, kaže Mońka. “Molili su čak i unutar samostana, koristeći tepih kao što je njihov običaj”, priznaje mladi dominikanac.

Ovo nije normalno vrijeme. Nećemo to raditi godinama. Ali ovo je rat. To je samo Evanđelje!

„Trenutno s nama boravi malo dijete“, priča Mońka. “Danas ova beba ima osamnaest dana. Možete zamisliti što ova majka osjeća. Majci je teško normalno roditi. Pomislite na postporođajnu depresiju dok pokušavate pobjeći od rata. Nedostaje ti sna, ideš od mjesta do mjesta, ne možeš ostati kod kuće i sve to radiš bez muža.” Srećom, jedan od gostiju koji trenutno boravi kod dominikanaca je liječnik. I ostale ukrajinske obitelji podržavaju i pomažu ovoj majci.

Mońka kaže da je za fratre bio čisti šok kada je počeo rat. “Čak ni naša braća iz Ukrajine i Rusije to nisu očekivala”, kaže on. “Teško je vidjeti sve slike. Rat je danas drugačija stvar nego što je bio. Nije kao za vrijeme Drugog svjetskog rata kada ste upravo čuli na radiju da se negdje događa ubijanje. Ali sada vidite ljude, njihova lica, zgrade… možete pratiti sve što se događa. To je zastrašujuće” – kaže.

Ali za Mońku, koji se priprema za opsežne teološke ispite na sveučilištu i za nekoliko tjedana biti zaređena za svećenika, taj je posao jednostavno ono što Evanđelje zahtijeva. “U početku sam se bojao da će braća kritizirati ovo djelo, jer to zapravo nije naša karizma”, priznaje. “Ali ovo nije normalno vrijeme. Nećemo to raditi godinama. Ali ovo je rat. To je samo Evanđelje”, objašnjava. “Unutar naše tradicije imamo puno primjera ljudi za koje mislim da bi pomogli. Sjetite se Martina de Porresa”, kaže.

Dok je Mońka bio zadužen za pokretanje rada, sada se cijela zajednica uključuje. Kada obitelji stignu u samostan, Mońka im dodjeljuje dominikanskog sjemeništaraca koji im služi kao domaćin. Otkrivajući hitnu potrebu za sobama za izbjeglice, Mońka kaže: „Prve noći, prije nego što smo postavili sustav, imala sam pet poziva. Tako sam odspavao samo tri sata.” Ali sada postoji organizirana noćna smjena za fratarsku liniju za izbjeglice i druga braća primaju noćne pozive.

“To je vrlo zahtjevan posao”, priznaje Mońka. Smatra da je briga o potrebitima u ovakvom vremenu đakonski posao par excellence. “Stvarno mogu služiti kao đakon dva tjedna, a za mene je to odlična priprema za svećeništvo. Sada je vrijeme da živimo bit Evanđelja”, zaključuje sa smiješkom.