Smije li se postiti na Blagovijest? Razgovaraju li svećenici o iskustvima s ispovijedi? Što reći svećeniku koji po crkvi hoda u kratkim hlačama? Na ta i druga pitanja 25. ožujka odgovarao je fra Roko Bedalov, župnik župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu.
Svetkovina je Blagovijesti. Je li danas obavezan post i nemrs?
Naučili smo da je nemrs na svaki petak u godini, a osobito u korizmene petke i da nikada ne jedemo meso. Međutim, današnja je svetkovina u liturgijskom stupnju slavlja iznad običnih dana, pjeva se Slava i liturgijsko je ruho bijele boje, zato je dopušteno i jesti meso i ne postiti.
Ne postoji odredba koja bi danas ikome odredila post.
Dakle, nije grijeh onome tko danas blaguje meso, ali nije grijeh ni postiti po osobnoj nakani.
Molimo li danas žalosnu krunicu i križni put? Hoću li pogriješiti ako danas izmolim radosna otajstva?
S obzirom da je danas svetkovina, potičem da se izmoli radosno otajstvo, jer ono liturgijski spada upravo na današnji dan. Pritom nije toliko bitno što se u korizmi naglašeno mole žalosna otajstva. Križni putevi su tradicija utorkom i petkom u korizmi, kako u kojoj župi, tako da će se ta pobožnost i danas moliti, jer nas želi raspoložiti za posljednje trenutke Isusovog života, bez obzira što danas slavimo Njegovo utjelovljenje, odnosno trenutak kada je anđeo navijestio Mariji da će začeti Sina, a tu pobožnost molimo i u Anđeoskom pozdravljenju svakoga dana barem tri puta dnevno.
Baka sam četvero unuka, ali ne smijem ih voditi na vjeronauk jer je zet druge vjere i to mi brani. Kako se postaviti?
Prvi ili glavni savjet je svjedočanstvo života kada je djeca, odnosno unuci, vide.
Dakako, uvijek možemo svojom molitvom zagovarati svoju djecu i unuke. Zagovorna molitva u Bibliji, ali i u tolikim primjerima današnjice je jedna od najmoćnijih molitava, u kojoj uporno molimo, bez obzira razvijaju li se događaji onako kako bismo mi htjeli. Bog će pronaći načine da se ostvari i ta poveznica između svake od tih osoba i Njega u tom vjerskom smislu.
Od svjedočanstva života nema boljeg odgoja, jer kakogod se mi predstavljali, ako iza toga ne stoji primjer i osobno svjedočanstvo življenja vjere, tada to neće donijeti prave plodove.
Ukoliko to dovodi do svađe, odnosno razilaženja unutar obitelji, odgoj je ipak na prvom mjestu zadaća roditelja i na njima je odgovornost. Baka je pozvana biti “tiha voda” koja pomaže molitvenom potporom i, na prvom mjestu, svojim redovitim vjerničkim i sakramentalnim životom. Neka se zna da ide redovito na svetu misu, da se ne srami svete ispovijedi i da pomaže u svim karitativnim ili liturgijskim projektima koje organizira njezina župna zajednica.
Kako se nositi sa sablažnjavanjem svećenika koji u kratkim hlačama i natikačama hoda po crkvi dok ne obuče misno ruho?
Kanonska odredba jasno kaže da svećenik uvijek treba biti prepoznatljivo odjeven, da se radi o svećeniku, odnosno da i vjernik ima pravo prepoznati svoga pastira u njegovom svećeničkom ruhu, ali građanskom odijelu, a ne liturgijskom.
Treba jasno ponoviti odredbe kanonskog prava da i svećenik ima određenu obavezu vlastitog primjera u tim situacijama.
Ne potičem niti takav način niti odijevanja niti pristupanja vjernicima, jer i oni imaju pravo osjećati se ugodno i da s ponosom vide tko je pastir koji ih vodi.