Pobožnost prema konopu sv. Josipa nastala je u gradu Antwerpu, u Belgiji, kao posljedica čudesnog ozdravljenja vrlo pobožne augustinske redovnice sestre Elizabete, prenosi portal Svjedočanstvo i vjera. Prije toga je tri godine trpila mučne bolove prouzročene okrutnom bolešću. Bolest je dostigla takav stupanj da su doktori, ne znajući gdje da traže pomoć, proglasili smrt neizbježnom i neminovnom. Sestra Elizabeta obratila se Nebu i kako je uvijek bila posebno naklonjena sv. Josipu, zamolila ga je za zagovor kod našeg Gospodina.

Oni koji su bili upoznati s njezinom bolešću proglasili su oporavak čudesnim; to je potvrđeno u izjavi koju su istodobno napisali javni bilježnik i doktor, koji je slučajno bio protestant.

U isto vrijeme dala je blagosloviti pojas na čast svetog Josipa, opasala se njime, i nakon par dana što se molila pred slikom svetog Josipa odjednom je osjetila da je bolovi napuštaju. Oni koji su bili upoznati s njezinom bolešću proglasili su oporavak čudesnim; to je potvrđeno u izjavi koju su istodobno napisali javni bilježnik i doktor, koji je slučajno bio protestant. Čudo je zapisano i objavljeno u Veroni i Rimu između 1810. – 1842. U ožujku sljedeće godine ta se pobožnost počela širiti. Pojasi su se blagoslivljali u crkvi sv. Nikole u Veroni za pacijente bolnice. Kapelica crkve posvećena je sv. Josipu. Zadobivene su brojne posebne milosti, a pobožnost se širila i po Francuskoj, dijelovima Italije, pa čak i u Americi i Aziji. Pojas se zazivao, ne samo kao lijek protiv tjelesnih oboljenja, već kao i čuvar kreposti čistoće.

Zadobivene su brojne posebne milosti, a pobožnost se širila i po Francuskoj, dijelovima Italije, pa čak i u Americi i Aziji. Pojas se zazivao, ne samo kao lijek protiv tjelesnih oboljenja, već kao i čuvar kreposti čistoće.

Biskup Verone postao je svjestan potrebe obraćanja Kongregaciji za obrede, što je učinio pismom 14. siječnja 1859. Nakon temeljite provjere Sveta je Kongregacija, u skladu sa zahtjevom dala odobrenje 19. rujna te godine, s novom formulom blagoslova i dozvolila njegovu svečanu i privatnu upotrebu. Na kraju je biskup postigao za Bratovštinu pojasa privilegij i u isto je vrijeme Njegova svetost, Papa Pio IX. dodijelio posebne oproste.

Dragocjene milosti slugama sv. Josipa koje nose taj konop su:

1. Posebna zaštita sv. Josipa.
2. Čistoća duše.
3. Milost čistoće.
4. Ustrajnost do kraja.
5. Posebnu pomoć na času smrti.

Pojas sv. Josipa treba biti deblja pamučna niz ili konop sa sedam čvorova na jednom kraju, koji označavaju sedam radosti i žalosti svetog Josipa. Nosi se kao opasač koji štiti čistoću i poniznost ili oko ramena za poslušnost. Treba ga blagosloviti svećenik. Papa Pio IX. 19. rujna 1859. godine, odobrio je posebnu formulu za blagoslov konopa svetog Josipa koji podjeljuje svećenik.

Također se preporuča razmatranje sedam žalosti i radosti, uz molitvu Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu iza svakog razmatranja.

1. Sumnje Svetog Josipa u njegovu zaručnicu Mariju (Mt 1,19) i poruka anđela (Mt 1,20)
2. Siromaštvo Isusova rođenja (Lk 2,7) i samo rođenje (Lk 2,7)
3. Isusovo obrezanje (Lk 2,21) i sveto ime Isusovo (Mt 1,25 )
4. Šimunovo proročanstvo kako će mnogi biti izgubljeni zbog Isusa, a da će Dijete i njegova Majka mnogo pretrpjeti (Lk 2,34) i njegovo proroštvo da će mnogi biti spašeni (Lk 2,34 )
5. Bijeg u Egipat (Mt 2,14) i svrgavanje idola (Iz 19,1)
6. Oskudan život u Egiptu (Mt 2,22) i život s Marijom i Isusom (Lk 2,39 )
7. Gubitak djeteta Isusa (Luka 2,45) i nalaženje Isusa u Hramu (Lk 2,46)

Molitva sv. Josipu za čistoću

Sveti Josipe, čuvaru djevičanskih duša, tvojoj su vjernoj skrbi bili povjereni sama nevinost, Isus Krist i Djevica Marija: radi toga dvostrukoga predragog zaloga – Isusa i Marije – molim te da me očuvaš od svake nečistoće da neokaljane duše, čista srca i čistoga tijela uvijek vjerno služim Isusu i Mariji. Čuvaj me od svake grješne misli, pogleda, želje i djela. Daj da u mojoj duši uvijek cvijeta bijeli ljiljan čistoće. Amen.

Konop sv. Josipa 

Drevni je oblik pobožnosti prema sv. Josipu. Konop je blagoslovljen od strane svećenika posebnim blagoslovom iz starog obreda Blagoslova. Pojas se nosi oko struka, ili se stavlja na neko prikladno mjesto gdje živimo. Pojas je PODSJETNIK da smo preporučeni sv. Josipu; znak kojega nosimo na sebi u vrijeme moljenja devetnice, ili SRIJEDOM (dan sv. Josipa) u znak pobožnosti, ljubavi i zavjeta sv. Josipu. Sedam čvorića simbolizira sedam žalosti i sedam radosti sv. Josipa. Pojas mogu nositi svi, a osobito teško bolesni, stari i nemoćni, umirući, mladi koji mole za predbračnu čistoću i istinsku ljubav, radnici, tijekom 30-dnevne pobožnosti sv. Josipu, trudnice i supružnici koji žele djecu. Onaj tko nosi pojas, treba dnevno izmoliti barem sedam Zdravomarija, na čast Josipovih sedam žalosti i sedam radosti.