Vlč. Rostyslav Hadada, ravnatelj Ureda za komunikaciju Apostolskog egzarhata za ukrajinske katoličke vjernike bizantskog obreda u Italiji, iznio je svoje dojmove za Katolički tjednik, Nedjelja.ba. Njegov pogled na trenutnu situaciju u Ukrajini prenosimo u cijelosti.
Vlč. Hadada rođen je 20. rujna 1993. u mjestu Zamochok, u ukrajinskoj regiji Lavov. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu i Lubeliji. Svećeničku formaciju prošao je u bogosloviji u Ivano–Frankivsku od 2010. do 2016. Magisterij iz institucionalne komunikologije postigao je pri Papinskom sveučilištu Sv. Križa u Rimu 2020. Za đakona Sokalsko-zhovkvanske biskupije zaređen je 14. siječnja 2021., a za svećenika 21. ožujka 2021. Od srpnja iste godine ravnatelj je Ureda za komunikaciju Apostolskog egzarhata za ukrajinske katoličke vjernike bizantskog obreda u Italiji.
S njim je o aktualnoj situaciji u Ukrajini, izazovima i poteškoćama s kojima se susreće Crkva, o načinu kako pomoći njegovu narodu u ovom trenutku, o ulozi medija u ratu razgovarao Dražen Kustura za Katolički tjednik
Poštovani vlč. Hadada, kakva je trenutna situacija u Ukrajini s obzirom na rusku invaziju i agresiju?
Rusija je 24. veljače započela vojnu invaziju na Ukrajinu, agresorske trupe ušle su na teritorij naše zemlje. Od tada Rusi svaki dan bombardiraju ukrajinske gradove, ubijaju civile, tjeraju ljude na bijeg i uništavaju njihove domove. Ljudi se skrivaju u bunkerima, žene su prisiljene rađati u skloništima od zračnih napada… I to je samo mali dio boli koju naš narod proživljava.
Strašne slike dolaze do nas iz Vaše zemlje. Ljudi u cijelome svijetu solidariziraju se s Ukrajincima. Da sve ne ostane samo na riječima, na koji bi način Zapad trebao pomoći Ukrajini?
Prije svega, osuditi agresiju i rat. I to se već radi. Pogledajmo kako su ljudi diljem svijeta na ulicama da prosvjeduju protiv Putinovih zločina. Sljedeći korak je spoznati istinu. Znamo koliko ruska propaganda laže tražeći nove načine opravdati zločine Kremlja. Stoga moramo ljudima reći istinu. Sljedeći korak je pružanje humanitarne pomoći i prihvat izbjeglica. Zahvalni smo cijelom svijetu na nevjerojatnoj solidarnosti na svim ovim područjima. Stoga vas molimo da to i dalje činite. Nadalje, vrlo su važni napori svjetske zajednice da učini sve da se zaustavi bombardiranje i ubijanje ljudi.
Zahvalni smo cijelom svijetu na nevjerojatnoj solidarnosti na svim ovim područjima.
Kao Apostolski egzarhat za ukrajinske katoličke vjernike bizantskog obreda koji borave u Italiji, aktivno djelujemo na ovim područjima. Primjerice, zajedno s vjernicima otvorili smo fond u koji ljudi svakodnevno šalju novac za pomoć potrebitima u Ukrajini. Prihvaćamo izbjeglice iz Ukrajine, a već smo poslali desetke kamiona s humanitarnom pomoći za žrtve rata. I nastavljamo to činiti. To je naša dužnost u ovom trenutku. I konačno, najvažnija je molitva jer mir je Božji dar za koji svaki dan moramo moliti Gospodina.
Brojni umrli, ranjeni, raseljeni, porušeni gradovi slike su koje su dobro poznate i nama u Bosni i Hercegovini. Kako se Vaši sunarodnjaci nose s ovim strašnim događajima?
Ukrajinski narod je vrlo miroljubiv. Mi ne počinjemo ratove, ne pokazujemo agresiju. Ali sada se borimo za našu egzistenciju, za našu slobodu, za naše vrijednosti jer Rusija uništava Ukrajinu. Ukrajina sada brani demokratske i ljudske vrijednosti. Vidimo neviđeni duh domoljublja kada su ljudi spremni dati svoje živote za našu slobodu i neovisnost. Upravo je to ono što se kaže u našoj himni: „Dušu i tijelo dat ćemo za našu slobodu.“ Očito je da su stotine žrtava, mrtvih i ranjenih, djece, uplakanih i uplašenih velika bol za svakoga od nas. Ukrajinski narod vrlo je religiozan, pa vjera u Boga uvelike pomaže da se nosi s tim tragedijama i preživi. Čvrstoća naših branitelja također nam daje duh i samopouzdanje za pobjedu. Vidimo kako se cijeli svijet okuplja oko Ukrajine. I ovo je za nas znak da je Bog s nama. To nam pomaže da ne padnemo, već da nastavimo borbu protiv agresora.
Ukrajinski narod vrlo je religiozan, pa vjera u Boga uvelike pomaže da se nosi s tim tragedijama i preživi. Čvrstoća naših branitelja također nam daje duh i samopouzdanje za pobjedu.
Mnoge su oduševili ukrajinska hrabrost i moral koje Vaš narod ima u borbi protiv agresora. Koliko Vam pomažu poruke podrške i molitve koje dobivate s raznih strana svijeta?
Poruke podrške su temeljne. Zamislite kako se osjećaju naši branitelji i cijeli narod kada čuju da papa Franjo na prvi dan korizme moli cijeli svijet da se moli i posti za Ukrajinu? I pomislite kako je ohrabrujuće kada Ukrajinci vide tisuće demonstracija podrške Ukrajini. Ili kada zvijezde, političari, poznate osobe nose ukrajinsku nacionalnu odjeću i apeliraju za podršku nama? Sve nam to daje snagu i hrabrost da nastavimo borbu jer tada osjećamo da nismo sami, već je cijeli svijet uz nas.
Koji su najveći izazovi za Crkvu u Ukrajini u aktualnom trenutku?
Naša Ukrajinska Grkokatolička Crkva uvijek je bila sa svojim vjernicima, uvijek dijeleći njihove radosti i tuge. Čak i sada, dok se Kijev svakodnevno bombardira, poglavar naše Crkve, veliki nadbiskup Svjatoslav Ševčuk ostao je u Kijevu, a to je znak velike bliskosti Crkve sa svojim vjernicima. Velika je zadaća Crkve biti duhovna potpora Ukrajincima, duhovno ih pratiti u ovom teškom trenutku. Istodobno, Crkva čini sve da stanovništvu pruži potrebnu humanitarnu pomoć. Samostani i biskupije otvaraju svoja vrata izbjeglicama, molitva se nastavlja u crkvama 24 sata na dan, a tisuće ljudi dobivaju potporu u našem Caritasu. Crkva je također glas savjesti koji nastoji doprijeti do moćnika ovoga svijeta kako bi mogli obnoviti mir.
Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini (1992. – 1995.) svećenici su do kraja ostali uz narod. Vjerujem da je isto tako i sada u Ukrajini. Na koji način svećenici i đakoni pastoralno djeluju u ratnoj situaciji?
Naravno da su i naši svećenici uz svoj narod. Oni su i u bunkerima gdje slave svetu liturgiju, ispovijedaju i duhovno podržavaju ljude. Mnogi naši svećenici su vojni kapelani i oni su zajedno s vojnicima. Svećenici su postali središta oko kojih se okuplja narod. U regijama gdje nema rata organiziraju prikupljanje sredstava i humanitarnu pomoć. To se opaža i u inozemstvu. Primjerice, u Italiji, u gradovima u kojima postoje ukrajinske zajednice, naše su crkve, zajedno sa svećenicima, pokretačka snaga koja ujedinjuje Ukrajince da pomognu svojoj zemlji.
Oni su i u bunkerima gdje slave svetu liturgiju, ispovijedaju i duhovno podržavaju ljude. Mnogi naši svećenici su vojni kapelani i oni su zajedno s vojnicima.
Do nas dolaze različite vijesti iz Ukrajine koje je teško provjeriti. Koriste li se mediji kao oružje u ovom ratu?
Naravno, u svakom ratu informacije i mediji su vrlo moćno oružje. Ruska propaganda je dovoljno jaka da svim sredstvima pokušava opravdati rat. Također širi laži o Ukrajini, negira njezinu povijest, identitet i pravo na postojanje. Stoga je vrlo važno informacije crpiti iz provjerenih i autoritativnih izvora, kao i analizirati informacije.
Za kraj ovoga razgovara, koja je Vaša poruka iz Ukrajine za Europu i svijet?
Molite i pomozite Ukrajini na sve moguće načine. Potrebna nam je vaša solidarnost i vaša pomoć svaki dan jer se Ukrajina ne bori samo za sebe, nego i za vrijednosti cijele Europe.