Kapela euharistijskog klanjanja Svete Katarine Aleksandrijske na središnjem željezničkom kolodvoru u Wrocławu u Poljskoj pretvorena je za noć u tople prostorije za izbjeglice iz Ukrajine.

“Ovo je bila iznimna situacija i volonteri koji se brinu o Ukrajincima stižu u Wrocław i nude im sigurno sklonište bili su prisiljeni otvoriti vrata kapelice vječnog klanjanja. Kako noću nije bilo svećenika, a Presveto je bilo izloženo, umorni i preplašeni ljudi su noć proveli u prisutnosti Gospodina Isusa“, kaže vlč. Jan Kleszcz, kapelan za željezničare koji je došao na ideju o kapelici trajnog euharistijskog klanjanja, piše Aleteia.

Privremeno sklonište na željezničkoj stanici

Sada iscrpljene izbjeglice više ne spavaju u kapelici, ali mnogi svraćaju tijekom dana da se pomole. Umjesto toga, hodnici i predvorje, gdje se nalazi ulaz u kapelicu i dvoranu za sjednice, ispunjeni su madracima i kamp krevetima.

Danju se mnogi kreveti preklope kako bi se omogućio prolaz, no noću se podovi opet postavljaju prostirkama za kampove. Prvi kat željezničke stanice je vrlo topao; zgrada je upravo prošla veliki remont, a gornji hodnici imaju drveni pod.

Povijesna dvorana za sjednice i susjedne prostorije podijeljene su u male kabine, u kojima su svaka majke i njihova djeca. Nitko ne zna koliko će dugo privremeni kamp nastaviti raditi na željezničkoj postaji u Wrocławu, pogotovo jer ne žele sve izbjeglice otići. Mnogi nemaju namjeru ostati u Poljskoj i ne žele se skrasiti. Čekaju da se rat uskoro završi, a kada dođe, žele se vratiti kući.

Galeriju fotografija možete vidjeti OVDJE.

Sveto mjesto gdje možete sjesti u prisutnosti Božju i plakati

Na željezničkom kolodvoru u Wrocławu dnevno primi čak 10.000 izbjeglica iz Ukrajine. Oko 500 njih prenoći na prvom katu zgrade na mjestima koje su pripremili dobrovoljci i pripadnici teritorijalne vojske. Hoće li moći ostati u kapelici ako to opet bude potrebno?

Ovim tjeskobnim ljudima želimo ponuditi mali prostor za osobni susret s Bogom.

Vlč. Jan odgovara: „Volonteri imaju moje brojeve telefona i ako me nazovu, dolazim prenijeti Presveti Sakrament u tabernakul. U slučaju potrebe, kapelica se može koristiti kao sklonište za odmor.

“Međutim, ne možemo ga označiti kao mjesto trajnog smještaja. Nije da smo negostoljubivi! Bože sačuvaj! Vidimo, međutim, da je kapela jednako neophodna u ovoj drami rata i ljudskog egzodusa; ljudi trebaju sveto mjesto gdje mogu sjesti u prisutnosti Božju i plakati… To ne možete učiniti u predvorju ili za stolom u kafiću. Ovim tjeskobnim ljudima želimo ponuditi mali prostor za osobni susret s Bogom. Sada jasno vidimo da je hitno potrebna kapelica trajnog klanjanja na željezničkom kolodvoru”, dodaje vlč. siječnja.