Svečana akademija povodom 75. rođendana zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića održana u ponedjeljak 7. ožujka, u katedrali sv. Stošije u Zadru.
U katedrali se okupilo zadarsko svećenstvo i redovništvo, vjernici laici, predstavnici društvenih institucija, osobe iz različitih područja javnog djelovanja, kao i poštovatelji nadbiskupa Puljića iz gradova izvan Zadra.
Akademija je bila u duhu zahvalnosti Bogu za 75 godina života mons. Puljića, 48 godina njegovog svećeništva i 32 godine biskupstva, kao i za 12 godina službe zadarskog nadbiskupa. Umirovljeni papa Benedikt XVI. imenovao je mons. Puljića 69. zadarskim nadbiskupom 15. ožujka 2010.
Mons. Puljić izabran je u dva mandata za službu predsjednika Hrvatske biskupske konferencije koju još obnaša. Za predsjednika HBK izabran je na 45. zasjedanju HBK, 14. studenoga 2012., a drugi put na 55. redovnom plenarnom zasjedanju HBK 10. listopada 2017.
Svečanost je povezala dva događaja – nadbiskupov 75. rođendan, godine koje kod crkvenih pastira predstavljaju kanonsku dob kada se biskup osvrće na učinjeno i Bogu zahvaljuje za proživljeno i predstavljanje Monografije o zadarskoj katedrali sv. Stošije čiji je autor prof. dr. Pavuša Vežić, jer katedrala je biskupov dom i crkva.
Biskup predstavlja duh jedinstva u Crkvi. Katedrala je majka svih župnih crkava u kojoj se okuplja puk mjesne Crkve na zajednička biskupijska slavlja, pa je jubilarni rođendan mons. Puljića prigodno okupio puk u sakralno – materijalnoj stvarnosti po razmatranju značenja i dragocjenosti katedrale u životu Crkve i u duhovno – kulturnoj stvarnosti, po okupljenosti vjernika oko pastira Zadarske Crkve. Tako su pridošli svojim dolaskom pokazali znak pažnje i izrazili poštovanje prema mons. Puljiću kao osobi u službi nadbiskupa koji je 113. pastir Zadarske Crkve.
U ime akademske zajednice i predstavnika društva, prigodnu riječ nadbiskupu Puljiću uputila je prof. dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru.
U odnosu čovjek – vrijeme – prostor – životne lekcije, ljudsko odrastanje biva kroz djetinjstvo, mladost, zrelost, treću životnu dob i starost. „Javnost osobito pita za godine na dan kad osoba postane nad/biskup. Imati sedam i pol desetljeća iza sebe u službi u kojoj ste se predali više od pola stoljeća zaslužuje javnu čestitku s dvije uobičajene riječi – Sretan rođendan, Oče nadbiskupe! Sretan Vam 75. rođendan!“
„Zračite zadovoljstvom i stječem dojam – kad bismo Vas pitali: Da možete, biste li išta mijenjali u svom životu, mislim da biste rekli kako bi Vaš životni hod bio jednak i da bi u ostvarenosti bio jednako željen. Ostvarili ste cjelovitost u fizičkom zdravlju, u svom jedinstvenom pozivu, u duhovnosti, u odgoju drugih, u riječi i u visokom intelektualnom izričaju. Osjećam se slobodnom reći Vam da imate postojani osjećaj samouvjerenosti. Kao da nam svima želite reći da je najbolje doba ono u kojem ste Vi danas. Taj osjećaj imaju ljudi koji se svako malo vole okrenuti za sobom i vidjeti vlastite otiske. To je naš nadbiskup“, rekla je rektorica Vican u obraćanju mons. Puljiću.
Dr. Vican istaknula je da može svjedočiti potpori nadbiskupa Puljića osnivanju Teološko-katehetskog odjela na Sveučilištu u Zadru „koje je u znanstvenoj produktivnosti najmlađi, a u znanstvenoj produktivnosti jači od svakog trećeg odjela“.
„Mogu svjedočiti Vašoj naslonjenosti na znanost, otvorenosti za znanost, osobito u bezrezervnom poticanju mladih svećenika k daljnjem obrazovanju, čak do doktorata. Svjedočit ću uvijek i svugdje Vašoj oduševljenoj potpori u razvoju Sveučilišta u Zadru. Uz sve lijepe želje, prije svega želim Vam zdravlje i ispunjenost u dobi u kojoj jeste, u dobi mudrosti. Izazov je tu dob preobraziti u mudroslovlje. Sigurno nam imate još nešto dati. Pa ne bih ovo čestitarsko slovo zaključila nekim zaključkom ili nekim pozdravom, nego naprosto nagovještajem nekog novog susreta. Nadbiskupu ne priliči euforija, ni po godinama ni po životnom pozivu. Ali impuls volje za stvaralaštvom ne može skriti. Želim Vam vedrinu duha i mira sa samim sobom“, poručila je rektorica Vican.
Prigodnu riječ čestitaru Puljiću u ime svećenika, redovništva i cijele zajednice vjernika uputio je generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Josip Lenkić. „Neka Vas Gospodin Isus Krist, pastir Crkve, blagoslovi, uzdrži i jača svojom milošću u životu i u odgovornoj službi koju vršite, da nas vodite apostolskom revnošću. Katedrala je znak zajedništva i povezanosti u kojoj se nalazi biskupova katedra – učiteljska stolica, znak učenja i pastirske uloge svojstvene Crkvi, te također znak jedinstva onih koji vjeruju vjerom koju biskup kao pastir stada naviješta“, rekao je mons. Lenkić, istaknuvši da je „pastirska služba biskupa u Crkvi zahtjevna i odgovorna“.
Služba biskupa „nije nimalo laka jer zahtijeva da pojedinac podnosi ‚teret danâ i žege‘. Makar je biskupska služba časna, ona nije uvijek ugodna. Svaka služba i ‚čast‘ donosi i teret i ‚što je veći položaj, to je veći pritisak‘. Po svojoj službi i poslanju biskup je ‚Božji čovjek‘ koji znalački i neumorno, ‚u zgodno i nezgodno vrijeme‘ propovijeda Kristovo evanđelje i dijeli svete Tajne. On govori u Božje ime i iznosi njegovu, a ne svoju nauku i poruku. Zbog toga često svojim govorom uznemiruje, jer se osjećaju prozvanima. Ali to nije na propast, nego na spasenje onih koji čuju i poslušaju“, rekao je mons. Lenkić.
„Proroci su uvijek bili spremni trpjeti svakojake nevolje i udarce, kritike i klevete, optužbe i progonstva, sve do mučeničke smrti. Ali proročka Crkva ne može šutjeti jer je Božja riječ poput ognja. Ona nema smirenja dok se ne navijesti i ne posvjedoči“, poručio je vikar Lenkić.
Zahvalio je Bogu za velika djela koja je učinio po nadbiskupovom služenju i djelovanju u mjesnoj i domovinskoj Crkvi. „Zahvalni smo Vam za sve, ponosni i radosni zbog svega što nam Gospodin pruža po Vašem svećeničkom i biskupskom služenju, jer vidimo da je milost Božja bila i ostala s Vama kroz sve Vaše poruke, stavove i odluke u svim važnim službama koje ste obavljali i koje sada obavljate na slavu Božju i na dobro Crkve njegove, kojoj ste vjerni i trajni služitelj. Želimo i molimo, da po Stošijinom zagovoru i dalje ostanete usidreni u iskustvu Božje blizine i zaštite, njegovog nadahnuća i ljubavi te da obdareni zdravljem među nama i dalje, kroz još mnoge godine, budete svjetlo Kristove istine, uprisutnitelj njegove proročke riječi i svećeničke službe, da još puno godina svojom prisutnošću i savjetom u nas unosite mir i sigurnost“, poželio je mons. Lenkić obraćajući se nadbiskupu Puljiću.
U prvom dijelu Akademije predstavljena je monografija „Katedrala u Zadru / I – Sv. Stošija – Katedrala sv. Anastazije u Zadru“, u izdanju Zadarske nadbiskupije. To je prvi svezak od tri dijela Monografije čiji je autor – voditelj projekta prof. dr. sc. Pavuša Vežić, a urednik je prof. dr. Ante Uglešić.
Izdanje Monografije o zadarskoj katedrali inicijativa je nadbiskupa Puljića, nastala je na njegov poticaj i uz njegovu potporu. U zahvalnosti za to autori i Uredničko vijeće za izradu Monografije (Zdenko Dundović, Radomir Jurić, Ana Mišković, Mario Soljačić, Ante Uglešić i Pavuša Vežić) Monografiju su posvetili nadbiskupu Puljiću.
Prisutnima se na kraju Svečane akademije obratio nadbiskup Puljić. U kontekstu predstavljanja vrijedne Monografije o zadarskoj katedrali, a ta je knjiga po svojoj kvaliteti i sveobuhvatnosti znanstvene valorizacije katedrale bez premca u Hrvatskoj u prikazu neke hrvatske katedrale, nadbiskup Puljić govorio je o značenju katedrale u životu vjernika i Crkve.
„Neke crkve nazivaju se katedralama zbog stolice na kojoj biskup sjedi i naučava, a ona se latinski naziva katedra. Stoga se kaže da je katedrala crkva u kojoj biskup stoluje, dijeli sakramente i naučava. Termin katedrala prvi put je upotrijebljen u dokumentima Sabora u Taragoni 516. godine, a kod nas se, radi značenja katedrale, udomaćio izraz prvostolnica. Drugi termin koji se često upotrebljava za biskupsku katedralu je majka crkava, kako bi se naglasila njena brižnost za vjernike jedne mjesne, partikularne Crkve, poput Zadarske“, rekao je mons. Puljić.
Nadbiskup je istaknuo i izraz u germanskom i romanskom okruženju, gdje se zbog važnosti biskupa i njegove crkve kaže da je katedrala kuća Božja – Domus Dei. Na talijanskom, katedrala se kaže Duomo, a na njemačkom Dom.
„I nama je bliza i draga riječ dom, jer nas podsjeća na doživljaje kad kažemo da se osjećamo doma i ophodimo jedni s drugima po domaću. Imam intuitivni dojam da se u našoj prvostolnici osjećamo doma. Kako se ne osjećati doma kad nas je udomila majka naših zadarskih crkava? A u društvu majke uvijek je lijepa, topla, prijazna i prijateljska atmosfera“, rekao je mons. Puljić.
Nadbiskup je zahvalio rektorici Vican za upućene riječi. „Veleučena rektorice, imate pravu mjeru, dobar ukus i ljepotu izričaja. Znali su profesori kad su Vas birali za rektoricu na čelu naše najstarije visokoškolske ustanove u Hrvatskoj i Zadru. Hvala i mons. Lenkiću za riječi ohrabrenja, zahvale i poticaja“, rekao je mons. Puljić.
Tijekom Akademije Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem mo Žana Morovića, regens chorija zadarske katedrale i u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića, izveo je pet skladbi. Nadbiskup im je srdačno zahvalio, kao i „anđeoskim glasovima solista Katedralnog zbora“.
Na Akademiji je Katedralni zbor sv. Stošije izveo praizvedbu skladbe Unitas, libertas, caritas koju je mo. Žan Morović napisao baš kao svoj rođendanski dar nadbiskupu Puljiću.
Biskupsko geslo svečara Puljića, Unitas, libertas, caritas – (U bitnome) jedinstvo, (u dvojbama) sloboda, (a u svemu) ljubav, Morović je prožeo psalmima i liturgijskim antifonama i skladao to jedinstveno djelo u duhu biskupskog gesla mons. Puljića, s porukom refrena: Jedinstvo u Bogu Ocu, sloboda u Bogu Sinu, milosrdna ljubav u Bogu Duhu, sve u Jednom.
Nadbiskup je zahvalio za tu praizvedbu naslovljenu njegovim geslom. „Uzeo sam to biskupsko geslo jer sadrži riječ Libertas, a Libertas je simbol Dubrovnika. U onome što je nužno treba vladati jedinstvo, u onome što nije nužno neka bude sloboda, a u svemu neka vlada ljubav. To je prekrasno geslo jer obuhvaća poticaj da vlada jedinstvo u onome što je važno, bitno. Ne možemo raspravljati postoji li nekoliko bogova ili jedan Bog. Tu nema diskusije. Ali ako je nešto dvojbeno, neka bude sloboda. Ali neka vlada ljubav kad raspravljamo“, rekao je mons. Puljić.
Mons. Puljić zahvalio je i novinarki Ines Grbić, moderatorici Akademije „koja je spretno i umješno plela mrežu podataka iz prošlosti i sadašnjosti o meni „nedostojnom sluzi (kako molim u Misalu) partikularne Ecclesiae Iadertinae“. Uz ovogodišnje lauerate za svetkovinu naše zaštitnice sv. Stošije, opravdano i utemeljeno našlo se i njeno ime zbog predstavljanja pastoralnih i kulturnih aktivnosti Zadarske nadbiskupije u hrvatskom medijskom prostoru i šire“, rekao je mons. Puljić, izrazivši priznanje Grbić na njenom pristupu radu „s mjerom, odano i s velikim uvjerenjem“.
Nadbiskup je završio svoje obraćanje zahvalom Bogu stihovima iz Psalma. „Psalmi su puni ljudskih osjećaja, radosti i žalosti, nade i zahvalnosti, a time je protkan i naš svagdašnji život. Kralj David često je pisao Psalme u nevoljama, kad se nije dao shrvati ni posumnjati u Božju pomoć, kao i u trenucima ponosa i radosti kad je prema Jahvi gledao i upravljao pjesmu zahvalnim srcem“, rekao je nadbiskup Puljić.
Zaključno se obratio Gospodinu: „Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca, jer si kroz ovih 75 godina slušao moje vapaje i čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi i bacam se nice u ovom svetom Stošijinom hramu, gdje si me doveo prije 12 godina. Zahvaljujem ti za tvoju dobrotu i vjernost, jer kad god sam te zazvao, okrijepio si dušu moju.“
Moderatorica Grbić prožela je sadržaj Akademije navodeći činjenice iz duhovne ostavštine nadbiskupa Puljića Zadarskoj Crkvi i biografske podatke mons. Puljića po službama i nekim karakteristikama njegove osobnosti, predstavljajući ga kao profesora, znanstvenika, crkvenog i društvenog intelektualaca čiji su kapaciteti pregovaranja s drugima i diplomatska sposobnost prepoznati i u kolegiju hrvatskih biskupa po povjerenim službama koje je obnašao.
Mons. Puljić bio je član Komisije za uređenje odnosa s državom od 1996. do 2002., a predsjednik te Komisije od 1999. do 2002. g. Bio je i član Biskupske komisiji HBK za odnose s Europskom unijom.
Obavljao je 11 godina službu profesora na Bogosloviji u Sarajevu, od 1978. do 1989., gdje je bio prefekt studenata, prefekt studija i rektor Bogoslovije. Predavao je opću psihologiju, psihologiju religije i katehetiku.
Mons. Puljić u Rimu je 1978. postigao diplomu licencijata iz pastoralne teologije na Lateranskom sveučilištu. Dr. Puljić završio je fakultet Odgojnih znanosti na Salesiani u Rimu. Na Papinskom salezijanskom sveučilištu doktorirao je iz psihologije 12. ožujka 1980.
„Teološku formaciju mons. Puljića obilježava i studij humanističke, pedagoške psihologije prožete kršćanskim humanizmom i predani profesorski rad koji je prethodio biskupskoj službi. U svijetu znanosti i Sveučilišta dr. Puljić je na svom terenu – tu se on osjeća kao kod kuće. Mons. Puljić ima dar sintetizirati podatke, činjenice: sastavljati, povezivati iz različitih izvora, koncizno spajati raštrkane dijelove u cjelinu, na jedno zbirno mjesto. Ima sposobnost britkog, lucidnog sagledavanja konteksta i povezivanja, umrežavanja podataka iz više personalnih i vremenski različitih periodičkih izvora u jednu cjelinu“, istaknula je Grbić.
U tom kontekstu, spomenula je da je mons. Puljić autor serijala razmatranja o različitim obljetničkim prigodama i temama i knjižica u kojima su tiskana stručna izlaganja mons. Puljića: Zahvalno sjećanje na Branimirovu godinu (2019.), Crkva nije usput, nego je pozvana biti subjektom povijesnih zbivanja (2020.), Ivan Pavao II. podupirao je opravdane težnje Hrvata za slobodom i neovisnošću (2020.), Svjedok teškog prijelomnog razdoblja 20. st. – uz 100. obljetnicu rođenja zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka (2020.), Sredozemlje (Mediteran) – mjesto susreta i mira (2021). „To je dio naslova u nizu izdanja nadbiskupa Puljića koja pokazuju i potvrđuju sržnu naklonost i karakteristiku osobnosti nadbiskupa Puljića: on je čovjek profesure, katedre, predavanja, posredovanja znanja“, istaknula je Grbić.
Mons. Puljić je bio član Upravnog vijeća Sveučilišta u Zagrebu i član Savjeta Sveučilišta u Dubrovniku. Član je Europske akademije znanosti i umjetnosti.
U području odgoja i obrazovanja, nadbiskup Puljić je inicijator velikog ostvarenog projekta ostavljenog u nasljeđe generacijama nastavnika, roditelja i učenika u Zadarskoj nadbiskupiji. To je, od roditelja dugo željena, Katolička osnovna škola Ivo Mašina u Zadru koju je nadbiskup Puljić osnovao 2018. godine.
Škola je prvotno počela s radom u zgradi sjemeništa Zmajević 3. rujna 2018. Novu, velebnu zgradu škole na Bokanjcu mons. Puljić blagoslovio je 2021. i sada je pohađa 250 učenika, uz stalno i veliko zanimanje roditelja za novim upisima.
U službi zadarskog nadbiskupa, mons. Puljić je u zadarskoj katedrali zaredio 23 svećenika. U lipnju slijede tri svećenika ređenja. Od posvećenih novoizgrađenih crkava, sjaji pastoralni centar i velika župna crkva bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu u Zadru koju je posvetio na Stepinčevo 2020. godine.
Mons. Puljić posvetio je 2013. novu crkvu sv. Jeronima u Mrljanima na Pašmanu, crkvu sv. Paškvala u Tinju 2015., župnu crkvu koja je zadnja obnovljena među gotovo stotinu srušenih crkvenih zdanja u Domovinskom ratu u Zadarskoj nadbiskupiji.
Posvetio je novu crkvu Pomoćnice kršćana u Paljuvu 2013., a 2019. veliku crkvu sv. Pavla u Novom naselju na Bokanjcu u Zadru. Novu crkvu sv. Petra u Žeravi, filijali župe Poljica, blagoslovio je 2010. godine. Te je godine blagoslovio i obnovljenu srednjovjekovnu crkvu sv. Katarine u Novigradu, koja 120 godina nije bila u liturgijskoj funkciji.
Mons. Puljić osnovao je Društvo za povjesnicu Zadarske nadbiskupije Zmajević 2015., koje okuplja stručnjake u istraživanju značajnih pojedinaca i ustanova iz života drevne Zadarske nadbiskupije, uključujući povijesne Ninske i Biogradsku biskupiju.
Nadbiskup Puljić je i predsjednik Vijeća HBK za kulturu i crkvena dobra. U Zadarskoj nadbiskupiji pokrenuo je 2012. manifestaciju „Krševanovi dani kršćanske kulture“, kao doprinos proslavi Dana Grada Zadra i blagdana sv. Krševana, zaštitnika Grada Zadra. Želio je kršćanske dane kulture povezati sa sv. Krševanom kako bi se senzibilizirala javnost za kršćansko nadahnuće i kao podsjetnik na naše kršćanske korijene.
Mons. Puljić smatra našom obvezom i poslanjem baštinjeno blago prenijeti naraštajima, i primjerom im pomoći da usvoje vrednote otvorenosti transcendenciji.
„Obnova kulture će se dogoditi kad se znanstvena misao i snaga vjere udruže u traženju istine koju je Bog objavio čovjeku. Za preobrazbu čovjeka, znanosti i kulture trebaju se udružiti razum i vjera, znanost i etika“ citirao je svojevremeno sv. Ivana Pavla II. nadbiskup Puljić, ističući potrebu da se na čovjeka gleda u cjelini: u području duha i tijela, naših misli i osjećaja, svega tipično ljudskoga, ali i božanskoga. Jer, „u čovjeku drijema izvanpovijesni element koji je izvorom njegove ljudskosti“, govorio je sv. Ivan Pavao II.
Karol Woytila omiljeni je svetac nadbiskupa Puljića – prema njemu je gledao, utjehu i pomoć tražio i ohrabrujuću podršku primao i u vrijeme Domovinskog rata i agresije na tada Puljićevo biskupsko sjedište, Dubrovnik.
Djelovanje mons. Puljića u obrambenom ratu zapisano je u knjizi dr. Jakše Raguža “Ohrabri se, narode moj – Djelovanje biskupa dubrovačkog mons. dr. Želimira Puljića u razdoblju pada komunizma i Domovinskog rata 1990. – 1993.“ – u toj su knjizi objavljeni dokumenti, biskupski akti, propovijedi, pisma, apeli, osobna svjedočanstva, novinski i radijski intervjui. Knjiga je portret jednog biskupa, ali i uvid u društvena previranja s kraja 20. stoljeća u ovom dijelu svijeta, sadržaj koji je relevantan i na općehrvatskoj razini.
Povodom 100-tog rođendana Ivana Pavla II., mons. Puljić je 2020. priredio serijal od osam specijaliziranih tekstova i emisija u kojima je predstavo pontifikat toga Pape koji je neizmjerno darovao hrvatski narod, uz međunarodno priznanje naše države od strane Svete Stolice.
Nadbiskup Puljić donio je u Zadar i relikviju sv. Ivana Pavla II. koju mu je u Krakowu 2021. osobno darovao kardinal Stanislav Dziwisz, dugogodišnji tajnik Karola Woytiłe.
U zadarskoj crkvi sv. Šime 2010. mons. Puljić predao je komadić relikvije sv. Šimuna grkopravoslavnom jeruzalemskom patrijarhatu koji je sljednik prve Crkve u Jeruzalemu.
Nadbiskup Puljić afirmirao je lik i zadarskog zaštitnika sv. Zoila, čiju je rekogniciju zemnih ostataka naložio i njoj nazočio 2020. godine u zadarskom Ordinarijatu.
Proglasio je sv. Zoila zaštitnikom zadarskog Caritasa 2020. godine, na Nedjelju Caritasa, kada je Stepinčevoj župi na Bilom Brigu darovao relikvijar sv. Zoila, koji se od tada trajno nalazi u kapeli Sv. Zoila u toj Stepinčevoj crkvi.
Nadbiskup je želio javnost podrobnije upoznati i s likom sv. Josipa, u Godini sv. Josipa koju je Crkva slavila 2021. godine. Priredio je osam prigodnih razmatranja o sv. Josipu, koja su bila na dobrobit mnogima i poticaj da još više upoznaju i mole toga pokrovitelja naše Crkve.
Vrijedno ostvarenje za vrijeme službe nadbiskupa Puljića je i uređenje Arhiva Zadarske nadbiskupije, otvorenog za korištenje građanstvu 2006. godine, nakon što je Nadbiskupija 2004. sklopila ugovor s Državnim arhivom u Zadru. Arhiv, značajan za crkvenu i civilnu povijest, sadrži 90 fondova i zbirki, iz perioda od 14. st., a nalazi se u Ordinarijatu Zadarske nadbiskupije.
Mons. Puljić rodio se 7. ožujka 1947. kao najmlađi od petero djece u obitelji Ivana i Ane, rođene Raguž, u mjestu Kamena pokraj Mostara. Ima brata svećenika, fra Iliju Puljića, koji je u mirovini u samostanu u Chicagu.
Osnovnu školu počeo je pohađati u Blagaju i Mostaru, a završio je u Požegi gdje su mu se preselili roditelji. Klasičnu gimnaziju završio je u isusovačkom Kolegiju u Dubrovniku s odličnim uspjehom. Teologiju je počeo studirati u Splitu 1966. godine, gdje je također imao dobre rezultate, pa ga je tadašnji mostarski biskup Petar Čule poslao da nastavi studij na Papinskom sveučilištu Urbaniani u Rimu. Autor je više knjiga i više stotina znanstvenih članaka.
U prigodi otvorenja Feste svetoga Vlaha, 2. veljače 2010., dio protokola je i puštanje golubica iz krletke. Te, 2010. godine jedna od golubica čvrsto se uhvatila za ruku mons. Puljića i nije htjela odletjeti s njegove ruke. Uporno je gledala u dubrovačkog biskupa Puljića. Kao da je nešto htjela priopćiti. Taj susret pogleda Želimira i jedne golubice zorno je vidljiv i na fotografiji koja je zabilježila taj znakoviti trenutak. Mons. Puljić za tu je prigodu rekao: „Možda je golubica imala nakanu priopćiti: Uskoro ćeš na put prema Zadru.“ Naime, 15. ožujka 2010. stiglo je imenovanje, a 24. travnja preuzimanje službe nadbiskupa u Zadru.
Buket cvijeća nadbiskupu Puljiću uručila je djevojčica Donata Mihanović, župljanka katedrale sv. Stošije i Anica Galešić, članica Katehetskog društva Sv. Krševan kojeg je mons. Puljić osnovao 2021., a okuplja vjeroučitelje Zadarske nadbiskupije.
Svečanost je počela Himnom sv. Stošije, Popijevkom veselom. Katedralni zbor sv. Stošije izveo je i skladbu Majko naša, rajska slavo don Mihovila Mije Ćurkovića, zadarskog svećenika koji je autor hrvatske pučke marijanske himne, pjesme Čuj nas, Majko, nado naša. Od svjetovnih pjesama, u narodu je osobito prihvaćena njegova pjesma Oj ti dušo, duše moje, čuvao te dobri Bog.
Orguljaš Dragan Pejić izveo je kompoziciju Fantazija u c molu, BWV 562 J. S. Bacha. Orgulje u zadarskoj katedrali sv. Stošije treće su po veličini crkvene orgulje u Hrvatskoj, iz radionice njemačkog majstora Eisenbarth. Akademija je završena izvedbom kantate Blagoslov puka, skladatelja Žana Morovića. Kantata je nastala na srednjovjekovni tekst Blagoslova puka. To je glazbena sinteza Kolomanovih lauda, Sanctusa iz Kartulara samostana Sv. Marije i drugih izričaja koji su kroz stoljeća odjekivali zadarskom katedralom.