Đavao te neće kušati i iskušavati u buci u galami, jer to je njegovo tlo. On ti oduzme vrijeme, zaokupira ti pogled, ispuni ti uši kako ne bi u tišini svoga srca pronašao Boga, već slušao, gledao i hranio se onim što te drži u zabludi i laži.
Mladi franjevac kapucin fra Mario Berišić osvrnuo se na nedjeljno evanđelje poručivši da nas đavao kuša upravo u trenucima kada smo gladni, prazni i slabi nudeći nam kamen kao kruh. U nastavku prenosimo promišljanje fra Maria Berišića.
Ukratko ovo su napasti kojih često nismo svjesni: Pretvori kamen u kruh, pokloni se preda mnom i sve je tvoje (svu slavu i vlast ti dajem), prisili Boga da učini ono što ti želiš, ako stvarno postoji mora to učiniti!
Zanimljivo je da se napast ne pojavljuje Isusu u gradu, nego u pustinji! Đavao te neće kušati i iskušavati u buci u galami, jer to je njegovo tlo. On ti oduzme vrijeme, zaokupira ti pogled, ispuni ti uši kako ne bi u tišini svoga srca pronašao Boga, već slušao, gledao i hranio se onim što te drži u zabludi i laži. Ako nismo ispunjeni Duhom Svetim ostajemo na površini, nikad nemamo hrabrosti otići u dubinu svoga bića, u pustinju gdje nam Bog progovara. Mnogi kršćani se hvale da nemaju kušnje, a zapravo nisu sposobni prepoznati niti jednu jer su im se već prepustili.
Kad smo gladni, odnosno osjećamo unutarnju prazninu, to je prigoda da nam đavao ponudi kamen kao kruh.
Đavao posebno napada kada je Isusa gladan, a ipak nema uza se kruh nego je okružen kamenjem. Kad smo gladni, odnosno osjećamo unutarnju prazninu, to je prigoda da nam đavao ponudi kamen kao kruh. Unutarnju prazninu neće ispuniti zabava, alkohol, razne vrste ovisnosti, novac, hrana i slično, nego samo riječ Božja. Ti si Sin Božji i baš zbog toga ne spuštaj se na taj nivo da sve iskorištavaš kako bi utažio svoju glad i prazninu, jer bi ti moglo prisjesti i zgnječiti te kao kamen.
Isus je mogao komotno vladati svima, htjeli su ga zakraljiti kad im je umnožio kruhove, ali bježao je od takve slave i vlasti.
Čovjek čezne i za tim da ima vlast i slavu, da koristi druge kako bi osjetio onaj osjećaj nadmoći. Isus je mogao komotno vladati svima, htjeli su ga zakraljiti kad im je umnožio kruhove, ali bježao je od takve slave i vlasti. Dakle Isus nije koristio svoje sposobnosti i svoju moć u svrhu da upravlja nekim i da bude slavan, već da služi.
I za kraj često nam đavao predlaže da Bog postane instrument pomoću kojeg ćemo ostvariti naše želje i prohtjeve. Tako često molimo da nam Bog usliši neku molitvu, a ako se to ne dogodi osjećamo se razočarani, a to dovodi do toga da zaključimo kako Boga nema.