Sluga Božji o. fra Ante Antić, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita, zasigurno je jedan od naših najomiljenijih svećenika 20. stoljeća, pišu Bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.  Osobito je bio poznat po daru uvida u stanje duše i po svojim duhovnim savjetima/pismima u kojima je svećenicima, časnim sestrama i vjernicima davao smjernice za rast u duhovnom životu.

Na 57. obljetnicu njegove smrti prenosimo neke od njegovih najpoznatijih savjeta za duhovni rast:

”Kome si predao svoj život? Koji je njegov smisao? Zašto živiš? Čemu se nadaš? Kome te vodi ovo stanje? Je li Gospodin s tobom zadovoljan? U čemu je sva važnost tvoga života? Evo ti pitanja s kojima se imaš pozabaviti u ovim svetim danima i ući u sebe i promatrati sve svoje vladanje i život. Nije korist odgađati za poslije ili se nečemu nadati. Pusti ti te suvišne brige i smetnje te se više posveti svojoj duši koja ti je prva i najbliža.”

”Pustite zabrinutost i tjeskobnu brigu za mnoge stvari i poslove Ocu Nebeskome koji sve radi iz ljubavi za naše veće dobro. Ljubite ga i u mraku, u tami vaše unutrašnjosti, u nesigurnosti vaših pogleda i misli, u nestalnosti vaših koraka i u slabosti vaše volje. On je s vama, On je u vama. On je nad vama, On je uz vas. On je pred vama i za vama; zato uvijek ostanite i počivajte u Njemu.”

”Ne uznemirujte se ako odmah ne možete provesti odluke koje ste donijeli. Zna dragi Bog što nam najviše treba pa nas vježba u nepouzdanju u sebe, u poniznosti i potrebi da se molimo. Ne smijete pasti u malodušnost, nepouzdanje, duhovnu potištenost. Ako nemate one gorljivosti, onog elana koji biste željeli, htjeli, ponizite se i priznajte da ste ništa, da ne možete ništa, da ništa ne zaslužujete i da ste dostojni kazne. Poslije takve poniznosti, bacite se u naručje Božje i prikažite ljubav Božanskog Srca mjesto sebe.”

“Gdje god radite i s kim god radite, nosite svugdje Isusa, mir i dobro. Došao križ s koje god mu strane drago, primite ga kao Isus svoj križ i ponesite ga s njim svaki dan, odričući se same sebe!”

”Šutjeti:

– o sebi – to je poniznost;

– o tuđim greškama – to je ljubav;

– od beskorisnih riječi – to je pokora;

– u zgodno vrijeme i na zgodnom mjestu – to je razboritost;

– u križevima – to je heroizam.”

Iz životopisa oca Ante Antića

Rodio se u Šepurinama na otoku Prviću kod Šibenika 16. travnja 1893. godine, piše Udruga fra Ante Antić.

Otac Tome i majka Tada, r. Vlahov rodili su desetoro djece, a Ante im je bio šesto dijete po redu. Za vrijeme trudnoće, njegova su se majka i otac našli u smrtnoj opasnosti na malom čamcu u Šibenskom kanalu. Svjesni opasnosti pobješnjele oluje, zavjetovali su se sv. Anti da će ako prežive i žena rodi sina, nadjenuti mu ime Ante i poslati ga da postane svećenik.

Nakon što je završio šest razreda osnovne škole (u Zatonu) odlazi u sjemenište. Godinu dana prije odlaska u sjemenište, razbolio se od tuberkuloze koja ga je pratila cijeli život. Primljen je u sjemenište u Sinju 1905. godine, a u novincijat, 1911.g. na Visovcu. Redovničke zavjete položio je u Makarskoj. Zaređen je za svećenika u Šibeniku 29. srpnja 1917. godine. Posljednjih deset godina, bio je ispovjednik i savjetnik u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu od 1956. do 1965. godine.

Živio je svetim i kreposnim životom sve čineći iz ljubavi prema Bogu i čovjeku. Osobito je bio osjetljiv za nevolje ljudi koji su u potrebi. Pazio je da ne bude pogaženo ljudsko dostojanstvo. Prema svima je bio pažljiv. Trudio se organizirati ljetovanja obitelji s brojnom djecom. Brinuo se za siromašne studente.

Ponekad je znao prositi za potrebite. Na srcu mu je bio cijeli čovjek. O tome svjedoče brojne zgode. Tako je u teškim godinama II. svjetskog rata, koji je nemilice poharao mnoge obitelji u Makarskom primorju i ostavio mnoge nezaštićene udovice i gladnu siročad, o. Ante imao razumijevanja i uvijek nalazio načina da im pomogne.