Rijeka Jadro izvire u podnožju Mosora na 35 metara nadmorske visine, a ulijeva se u solinski zaljev nakon 4,5 km dugog toka. Svojim kratkim tokom oplođuje i donosi život ovom kraju, napajajući osim Solina, grad Split, Kaštela, Trogir i okolnih mjesta. U Solinu rijeku Jadro zovu „Solinska Rika” , a zbog njena značaja i događaja iz starohrvatske povijesti, često se naziva i “hrvatskim Jordanom”.

RIJEKA JADRO / Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Gost emisije, Gvido Piasevoli, biolog i ekolog, stručni voditelj Javne ustanove „More i krš”, upoznao nas je sa znamenitostima rijeke Jadro. Cijeli sliv izvora Jadra kao i sama rijeka predstavljaju fenomen iznimne morfološke, pejzažne i fizionomske raznolikosti te bogatoga kulturnog, povijesnog i arheološkog naslijeđa. Jadro je tipična krška rijeka čiji vodni potencijal dijelom potječe od podzemnoga dotoka iz okršenog podzemlja i površinskog dotoka s direktnog sliva. Procijenjena površina sliva iznosi između 250 i 500 km2, što znači da se dijelom prihranjuje iz krškoga vodonosnika koji dijeli sa susjednim vodotokom Cetinom i s izvorom Žrnovnice. Zbog života i razvoja endemske podvrste Mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostris salonitana), gornji tok rijeke proglašen je 1984. godine posebnim ihtiološkim rezervatom. Površina tog ihtiološkog rezervata je cca 78 000 m2, a predstavlja vodotok rijeke Jadro od izvora do Uvodića mosta.

RIJEKA JADRO / Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Za vrijednosti rijeke Jadro znali su i davni narodi. Piasevoli je istaknuo da su još stari Iliri gradili kuće pokraj njezina korita i pili vodu kakve na daleko nije bilo. Krijepila ih je kad su odlazili u ratove protiv Rimljana, a Rimljani su zahvaljujući njezinoj vodi sagradili najveći grad na ovoj strani Jadranskog mora. I Iliri su je pili, a Dioklecijan se kao dječak igrao na njezinim obalama. Pod starost se vratio rijeci svojeg djetinjstva. Koliko je samo muke i truda potrošeno da bi se sagradio veličanstveni vodovod do Dioklecijanove palače koji je dvostruko duži od rijeke. Možda su u tomu veličina i moć rimskih careva. Barbarski narodi kasnije su porušili vodovod i ponovno su njezine vode tekle samo riječnim koritom. Nakon njih stigli su Hrvati i ona im je postala duhovna snaga. U njezinim vodama pokrštavali su se baš kao u biblijskom Jordanu. Ona je zbog toga simbol primanja kršćanstva, a taj simbol traje i do danas. Tu je i grob kraljice Jelene koja se umivala u bistroj vodi rijeke Jadro. Ona ju je nadahnula da na otočiću koji tvore njezine vode sagradi crkve u kojima će se kruniti i pokapati hrvatski kraljevi. Zato je mala rijeka Jadro veliki simbol hrvatskog naroda. Iako je potok Sveti Ilija, koji nedaleko utječe u Jadro, gotovo potopio njezine ostatke, crkva i danas govori o krunidbi kralja Zvonimira koja se u njoj dogodila 1075. godine.

Srednji tok Jadra – od Šukice do Gospina otoka – potpuno je reguliran. Neposredno uz Šukicu u rijeku se ulijeva bujica Ilijin potok. Tamo se rijeka prvi put dijeli na glavni tok i desni odvojak prema Gašpinoj mlinici. Obala djeluje najprirodnije od Gašpine mlinice do ribnjaka. Ova je dionica uspješan spoj umjerene intervencije i prirode bistre rijeke te dočarava nekadašnji izgled Jadra. Nizvodno rijeka vodom opskrbljuje i ribogojilište Ritterman.

RIJEKA JADRO / Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL

Jadro se u srednjem toku račva tvoreći otoke između svoga glavnog toka i rukavaca. Prolazi kroz središte Solina, oplemenuje urbane prostore dajući im ljepotu i živost. U njezinu su okrilju raspoređeni važni gradski lokaliteti: Gašpina mlinica, Gradina, Dom kulture, svetište Gospe od Otoka, Staro groblje, nekoliko spomenik.

Piasevoli ističe da se nizvodno od Gospina otoka svi rukavci opet okupljaju u jednom koritu. To je donji tok: rijeka potpuno smirena teče prema moru, a more za vrijeme plime ulazi u rijeku. Utjecaj plime osjeća se sve do ruba Gospina otoka. Ovaj svakodnevni prirodni ciklus oduvijek je obogaćivao rijeku ribom. Cipli, lubini, jegulje (anguje po solinsku) bili su njezini stalni stanovnici. Desna obala je, zbog svoje zapuštenosti, većim dijelom obrasla trskom (ševarom). Tu su našle sklonište kolonije guša, betića, kormorana. Svi oni koji su protjerani s gornjega dijela Jadra tu su našli mir i uvjete za opstanak. Zbog malobrojnih posjetitelja nema buke ni smetnji, može se uživati u prostoru mirne i bogate rijeke. Ovakvo stanje je sačuvalo prostorne potencijale i omogućilo, u budućim rješenjima, kvalitetan i primjeran način uređenja i zaštite prostora donjega toka Jadra.

RIJEKA JADRO: Ivo Cagalj/PIXSELL

Samo središte Solina, savršeno je mjesto za šetnje i druženja. Uređeno korito rijeke Jadro sa patkama i labudovima koji slobodno plivaju , kao i mostovi koji od davnina premošćuju Jadro, predstavljaju zaštitni znak grada Solina. Osim mostova, tu su i mlinice u kojima se stoljećima mljelo žito. Većina mlinica je danas utihnula i stoje kao nijemi svjedoci jednog vremena koje je prošlo. Jedina mlinica kroz čije mlinske kolutove još prolazi voda je Gašpina mlinica koja je otvorena za sve posjetitelje i u kojoj možete uživati u prezentaciji običaja i života tog vremena, zaključuje Gvido Piasevoli.