Ne koristimo li redovito talente koje nam je Bog dao, oni će tako zapušteni odumrijeti umjesto da nam služe na rast i razvitak. Isto tako je i s ljudskom dušom. Ne prima li redovito duhovnu hranu, zakržljat će. U nastavku prenosimo promišljanje Ante Orlovca o važnosti korištenja sposobnostima koje su nam darovane koje je pripremio za Katolički tjednik.

Svaki sportaš mora redovito naporno trenirati i vježbati kako bi postigao vrhunsku formu. Ne napravi li to, ne može ići ukorak s drugima. Ispada iz momčadi. Ne vrijedi mu sva njegova „genijalnost“, potrebna je također snaga i brzina.

Kretanje i aktivnost su znak života. Dijete je stalno u pokretu, ne smiruje se od jutra do večeri. Možda nerijetko ide na živce roditeljima, ali dobro je da je tako živahno. Kada negdje previše tiho sjedi u kutu, s pravom se zabrinemo za njegovo zdravlje. Odrasli čovjek koji neko vrijeme mora provesti u bolesničkoj postelji, izgubi snagu i vitalnost. U mnogim slučajevima potrebna je postupna i čak duga rehabilitacija, različite vježbe, kretanje i puno strpljivosti dok se ponovno ne dođe u formu.

Nakon moždanoga udara ponekad treba opet nanovo učiti hodati, čitati, raditi kako se prije radilo. Čuo sam za slučaj čovjeka koji je nekoliko jezika govorio i na njima pisao, a kad je doživio moždani udar morao je ponovno učiti čitati i govoriti svoj materinski jezik. Kako bi stariji ljudi sačuvali vitalnost, preporučuje im se kretanje, tjelesno vježbanje ili barem redovite šetnje. Isto tako i intelektualnu aktivnost, barem rješavanje križaljki, zagonetki, rebusa. Tako se duže može sačuvati duhovna vitalnost. Tko od toga odustane, atrofira, vene.

Suvremeni mediji boluju od kratkoće

U svijetu znanja osjećamo sve veće praznine, primjerice u području materinskoga jezika. Jezik je izvanredno bogatstvo. Književnici, pjesnici i jezikoslovci su ljudi  koji obogaćuju jezik, koji nas podsjećaju na riječi koje se rijetko rabe, stvaraju prikladne i lijepe nove riječi. Ne proučavamo li to i ne širimo li svoje znanje, slabimo.

Svu smo svoju komunikaciju sveli na koju stotinu riječi. Time siromašimo jezik, a i duh nam kržlja.

Suvremeni mediji boluju od kratkoće. Sve se svelo na kratke poruke, bilo elektroničke, bilo mobilnim telefonima. Što kraće, nekoliko fraza, rječnik nikakav, o gramatičkim pravilima da i ne govorimo. Svu smo svoju komunikaciju sveli na koju stotinu riječi. Time siromašimo jezik, a i duh nam kržlja. Osim toga, čini se da sve manje čitamo. Gledamo slike: televiziju, internet, mobilne telefone i druge načine suvremene komunikacije. Valja se vratiti čitanju, obogaćivati svoj rječnik, primati nove ideje, koje se tako ipak najbolje prenose.

Namjerno zakržljalima nema mjesta u Kraljevstvu Nebeskom

I duh čovjekov zakržlja, ako ga redovito ne koristimo, ako ne treniramo stalno. A on je nositelj čovjekove osobnosti i sposobnosti. Čovjek treba i duhovnu hranu. Ne dobiva li je redovito, kržlja. Čovjek ima i dušu koja ima svoje potrebe i zahtjeve. Ako se oni ne podmire, onda čovjek počinje živjeti kao da duše i nema. A znamo kakav je bezdušan čovjek!

Onaj što je svoj talent zakopao, ostao je na istom, samo mu je još i novac zahrđao, danas bismo rekli: izjela ga inflacija, obezvrijeđen je.

Želiš li, dakle, ne zakržljati, koristi svoje sposobnosti! Razvijaj ih, a ne zakopavaj! Uostalom, sjetimo se Isusove priče o talentima. Jedni su s darovanim novcem radili i stekli novi. Onaj što je svoj talent zakopao, ostao je na istom, samo mu je još i novac zahrđao, danas bismo rekli: izjela ga inflacija, obezvrijeđen je. On nije više vratio koliko je dobio; on je gospodara oštetio. Zato Isus veli da takvomu treba oduzeti i to malo što ima. Nije on ni toga vrijedan, jer upropaštava. Tko će mu onda povjeriti više? Više se daje onomu tko s time zna.

Nije, dakle, u pitanju đak koji nije mogao naučiti za pozitivnu ocjenu, nego koji je to mogao, a nije htio.

Namjerno zakržljalima nema mjesta u Kraljevstvu Nebeskom. Kako ne bi bilo nesporazuma: nije to slučaj s onima koji su na bilo koji način zakinuti od života: bolesni, hendikepirani, siromašni, ljudi s posebnim potrebama, kako to danas kažemo, dapače, oni su bili povlašteni kod našeg Gospodina Isusa, nego oni koji su imali i mogli, ali s time nisu radili. Nije, dakle, u pitanju đak koji nije mogao naučiti za pozitivnu ocjenu, nego koji je to mogao, a nije htio. I od motike pametan može nešto naučiti.