Vedrana je mlada Romkinja iz Pitomača i osnivačica Vedrog radija, malog radija vedrog srca. Kako je rečeno, prvi je to internetski radio posvećen djelovanju nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, kojih ima čak 22. Vedrana preko svoje radijske platforme organizira brojna događanja, među ostalim i Festival nacionalnih manjina u Pitomači, a u svom svakodnevnom radu prati aktivnosti svih nacionalnih manjina.

Kako je rekla, kao pripadnica jedina manjine koja nema svoju matičnu državu, Vedrana se poželjela iskazati nečim drugačijim. “Kao jedino dijete odraslo u romskoj obitelji lovarice i kalderaša, od kojih skupina potječe cijela romska populacija, i kao djevojka koja je radila na čak dva radija, pokušala sam probiti led kao žena u “muškom” poslu. Ideja je ostvarena u roku šest mjeseci, od ostvarivanja programske sheme, dobivanja različitih dozvola i uključivanja raznih ljudi u ovaj projekt, sve uz brojne neprospavane noći. Radio emitira od 17. srpnja 2017. godine i mislim da je ostavio barem mali, vedri trag.”

Početna je želja bila da Vedri radio ne bude samo radio za romsku manjinu, nego za pripadnike sve 22 manjine koliko ih ima u RH. “Pratim rad svih manjinskih društava iz cijele Hrvatske, koje mi redovito šalju sve vijesti za program Vedrog radija, iako sam tu i glavni urednik i direktor i knjigovođa i marketinški tip i terenski novinar, ali i teta čistačica. Vedri radio emitira na adresi https://vedriradio.radiostream321.com/ i može ga se, osim nedjelje, slušati svakodnevno od 8 do 20 sati.

Od ponedjeljka do petka postoji redoviti uvodni dio jutarnjeg programa s glazbom koja je dosta posvećena manjinama. Nastoji se barem jednom tjedno imati gosta koji će predstaviti svoju manjinu, ne samo romsku, i koji će predstaviti svoju kulturu, običaje i tradiciju. Tijekom tjedna pušta se puno romske glazbe, s obzirom da su Romi jedina manjina koja nema svoju matičnu državu.

A svakog petka točno u 13 sati je Dnevnik nacionalnih manjina u kojima nastoji skupiti vijesti od sve 22 manjine. Subotom se sluša puno glazbe svih manjina, a nedjeljom ne emitira, jer je potreban i odmor. Ispočetka je bilo teško uopće dobiti izjave i prisustvovati nekim događajima, sada je već lakše odraditi intervju jer se više ne treba posebno predstavljati kao predstavnik manjinskog radija.

Dolazite iz romske obitelji i jedinica ste, što nije tipično za Rome, ali Vi ste završili i srednju školu i upisali fakultet, a to je potpuno atipičan put od romske djevojčice do romske poslovne žene.

“U Pitomači sam odrasla i završila osnovnu školu, a srednju školu sam upisala u Virovitici gdje sam maturirala. Upisala sam i Ekonomski fakultet u Rijeci, a potom se prebacila u Osijek gdje sam i dalje student. Paralelno sam krenula raditi na lokalnom radij, gdje sam bila punih 14 mjeseci i radila tematske emisijama o Romima. Bilo je teško prilagoditi se na mikrofon i slušalice, ali zavoljeti ovaj posao bilo je jako lako. Moram spomenuti da su mi roditelji odlučiti za pokretanje radija darovati miraz koji su namijenili za moju udaju. Uvijek su mi bili podrška i motivatori i nadam se da ću svojim primjerom potaknuti barem neko dijete da se odluči na obrazovanje.

Svi mi Romi nosimo pečat od rođenja, ali svatko se s tom etiketom nosi različito, a nakon diskriminacije u osnovnoj i srednjoj školi, ali i na fakultetu, i sada kao žena koja vodi radio prolazim diskriminaciju svakog radnog dana. Skoro sam se već naučila živjeti, tako da mi to više nije bauk nego rutina. Nastojim pripadnike romske manjine predstaviti kao normalne ljude s kojima se može raditi. Jer posebno je teško pripadnicima romske manjine izboriti se za svoje pravo i svoj radni odnos.

Svojim primjerom nastojim i pokazati da se granice mogu pomaknuti i da se ne mora živjeti u okvirima, da izvan okvira postoji nešto bitno i važno te da granice nema. Samo uz puno dobre volje, vlastitih nadanja i iščekivanja, uz pravu motivaciju i podršku roditelja i okoline stvarno se sve može pomaknuti i ništa nije nemoguće!

Biti žensko u romskom svijetu je malo teže, jer tu se već očekuju neke stvari – jer je žena predodređena biti domaćica i brinuti za djecu. Ja sam to nekako prilagodila sama sebi, i sve što se u kući mora obaviti se i obavi, ali pokrijem i svoj dio posla s velikim užitkom. Ljudima je i dalje čudno vidjeti mene u cijelom tom medijskom, ‘muškom’ svijetu, ali gdje s tehnikom i ja baratam ‘kao od šale’.

Biti pripadnik manjine je već teško, ali biti pripadnik romske manjine je još malo teže, jer mi moramo i pet puta više raditi od drugih da bi se uopće dokazali da možemo smo neki posao odraditi kvalitetno i do kraja. Za to je potrebno biti uporan i ne postavljati sam sebi granice. To je teško, ali za to se mora imati i čvrst karakter”.

U emisiji je spomenut i Festival nacionalnih manjina na koje nastoji pozvati manjine i udruge, da shvate važnost svoje manjine i drže svoju tradiciju i običaje, da se ne zaborave. Festival je u epidemiji u fazi mirovanja, ali cilj je bio pokrenuti ljude i pokazati da mogu predstaviti svoje stvaralaštvo u drugačijem svjetlu. Bilo mi je jako drago što su pripadnici većinskog naroda festival podržavali pljeskom i zainteresirano pitali što će biti sljedeće.