Župni vikar na Župi sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu, fra Ivan Marija Lotar na svojim je društvenim mrežama potaknuo na radost o kojoj Isus govori jer nas želi vidjeti radosne i sretne. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Možeš odabrati biti radostan

“Raduj se, Marijo!” – riječi su kojima arkanđeo pozdravlja Majku Božju kod navještenja. Sveto pismo nas na mnoštvu mjesta poziva na radost, a često i Isus o radosti govori! Bog nas želi radosnima. Budući da sam o kršćanskoj radosti pisao, to sad ovdje neću ponovno činiti.

Danas te samo želim pozvati: Raduj se jer možeš!

Jer hodaš.
Jer vidiš.
Jer čuješ.
Jer njušiš.
Jer imaš prijatelja, dragu osobu općenito pokraj sebe.
Jer imaš neprijatelje koji te čeliče za ozbiljnije borbe.
Jer imaš hranu.
Jer imaš piće.
Jer imaš krevet i krov.
Jer imaš život.
Jer imaš talente.
Jer imaš priliku.
Jer imaš Boga.
Jer imaš Majku.
Jer imaš svece.
Jer – možeš!

Za radost se isplati boriti

Radost ja smisao života. Ona je stanje za koje se isplati boriti. Svaki čovjek na svijetu želi biti sretan i radostan. Što to za svakoga znači, to je sasvim drugo pitanje. Za majku je radost biti majkom, za oca ocem, za ubojicu je sreća ubijati, za zlostavljača – zlostavljati. Zato smo dali razlikovnu definiciju puke sreće ili veselja i duboke, istinske radosti. Istinska radost posljedica je istinske slobode, a istinska sloboda posljedica je dobrih djela. Dobra djela vraćaju nas u najnevinije stanje našega života: djetinjstvo. Djeca nemaju kapacitet biti istinski zla, pokvarena. Ona mogu biti nestašna ili, kako kažemo umanjenicom: zločesta, no to je uobičajen dio istraživanja u procesu odrastanja, emancipacije od roditelja – poručio je fra Ivan Marija Lotar u svojoj ranijoj objavi, na Treću nedjelju došašća koju nazivamo Radosnom nedjeljom, putem društvenih mreža.

Radost je stanje duha

Najveći izazov ljudskoga života je ostati radostan kada se radosnima ne osjećamo. Kako je i je li to uopće moguće? Odmah ćemo odgovoriti: jest! Pitanje je kako. Da bismo odgovorili na to pitanje najprije moramo definirati radost. Radost nije sapunica sreće, veselja, nekakvih prolaznih emocija koje se lako mogu pobuditi tjelesnim zadovoljstvima poput hrane, alkohola ili droge.

Sve nam to govori da je radost stav, odluka pojedinca koja je posljedica činjenja jednih i izbjegavanja drugih djela.

To nije radost. Radost je, jednako kao i ljubav – stanje duha. Stanje duha ne može se izazvati instant rješenjima, prolaznim užicima i kad nam padne na pamet. Kad bi to bilo tako, cijeli svijet bi bio jedno veliko, lijepo i radosno mjesto, za svakoga čovjeka. Svi znamo da nikada nismo živjeli bolje, a svijet nikada nije bio depresivniji i tjeskobniji. O tome nam govore brojne stručne statistike. Nikada nismo imali toliko polja užitaka, a opet nakon svega toga ostajemo – prazni. Sve nam to govori da je radost stav, odluka pojedinca koja je posljedica činjenja jednih i izbjegavanja drugih djela.