Maleni otok Biševo, udaljen manje od pet nautičkih milja od Komiže, kolijevke falkuše, krije nadaleko poznatu Modru špilju koja je jedna od najpoznatijih prirodnih spomenika Jadrana.
Modra špilja je otkrivena i opisana 1884. godine od strane austrijskog diplomata, slikara i istraživača baruna Eugena von Ransonneta. Specifični svjetlosni efekti nastaju prelamanjem sunčeva svjetla u moru. Ovakvi svjetlosni efekti nisu nepoznat fenomen i u nekim drugim špiljama na Sredozemlju.
Jedna od dosta sličnih (osim svjetlosnih efekata) špilja s morskim ulazom na širem području Visa i drugih pučinskih otoka, nastala je radom i erozijom valova. Izrazito je velika turistička atrakcija, što je može potencijalno ugroziti. Ulaz je moguć isključivo čamcem. Barun Ransonnet je organizirao miniranje stijene na ulazu, kako bi čamci mogli ući. Zimi za velikih juga snaga valova izbacuje kroz otvore u svodu špilje “gejzire” mora i pjene, što sigurno nije manje atraktivno od poznatih svjetlosnih efekata, ali je zbog surovih prirodnih uvjeta nedostupno za turiste.
Projekte i planove moramo osmisliti želimo li živjeti. Moramo pronaći odgovor na izazov opstanka, a mi ga danas ne nalazimo. Stari Komižani našli su ga u srdeli. Mi smo danas postali siromašni i ne možemo normalno živjeti, naša djeca napuštaju ovaj božanski otok, kaže rezignirano naš sugovornik profesor dr. sc. Joško Božanić i nudi tvrdnju da bi cijeli otok Vis mogao živjeti od Modre špilje. Kao dokaz navodi primjer talijanskog otoka Caprija i čuvene La grotte azzurre. Tko smo mi? Da tu preko puta Komiže, na 4,5 milje udaljenosti, postoji jedan otok, mrtav, pust, a koji ima tu čudesnu Modru špilju. Kako je to moguće, pita se profesor Božanić koji je objavio i knjigu ‘U kamenu svjetlo – Modra špilja na otoku Biševu’. Priča je temelj svega, reći će.Bio je naš sugovornik na Biševu. Tog je dana Špilju posjetilo dvije tisuće ljudi. Nekoliko stotina ih čeka ulaz, dolaze turisti iz svih krajeva svijeta. Mnogi su na brzim gliserima prošli stotinu milja. Svi žele barem pet minuta uroniti u tu mitsku modrinu jedne špilje na malom pučinskom otoku Jadrana kako bi selfie umnožili u mreži svih mreža. „Modra špilja ima svoje limite koji su već premašeni nevjerojatnom brojkom ulaza od dvije tisuće dnevno uz neizbježnu redukciju boravka u špilji. Teško će biti obuzdati narasle apetite agencija koje reagiraju jedino količinom i brzinom prijevoza. To je put prema kolapsu sustava”, ističe prof. Božanić.
Govoreći o ljepoti Modre špilje i prirodnom bogatstvu, Božanić je rekao da se ta ljepota ne može opisati. Citirao je Hvaranina Petra Kuničića, pisca brošure „Vodič po viškom arhipelagu“ koji je 1932. zapisao ove riječi o nemogućnosti verbalne komunikacije ljepote Modre špilje: “Nema tog čovjeka, koji je u stanju opisati ljepote ove spile. On može da opisuje svoje osjećanje, ali nije u stanju vjerno nikome kazati ono što se može samo vidjeti. I najveći pjesnik i umjetnik neka i ne okušava, jer ma što i ma kako pisao o ovoj jedinstvenoj pećini, opet će biti blijedo. Zato treba kazati: idi i vidi.” Naš sugovornik se ipak usudio pisati uvjeren da je povijesni i kulturni kontekst ovog doživljaja bitan, a on se ne može vidjeti. „Potrebna je njegova interpretacija. Biševo ima ne samo svjetski čuvenu Modru špilju. Toj činjenici treba dodati da Biševo ima i svjetski značajnu priču, a tu priču valjalo je rekreirati i složiti je iz mnogih kamenčića njegova povijesnog i kulturnog mozaika.”
Spomenuo je prof. Božanić i svoj davni san, obnovu kamene zgrade osnovne škole koja bi trebala biti interpretacijski centar Viškog arhipelaga i međunarodni nisološki centar za istraživanje otoka. Ali taj san ostao je u sferi čuda koje se na ovom otoku ipak povremeno događaju.