Marija Kotarski je, govoreći o svom školovanju, istaknula kako se specijalizirani centri i škole nažalost doživljavaju kao geta, kao nešto što bi se trebalo izbjegavati. “To me jako boli”, rekla je i dodala: “Ja sam svoje obrazovanje završila upravo u takvim centrima. Osnovnu školu na Goljaku, srednju školu u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava, četverogodišnju strukovnu školu. I jako mi je drago da je tako bilo. Svaka čast redovitom školovanju, i pohvalno je da su u redovitom školovanju integrirana djeca s invaliditetom, ali ponekad ona na to nisu pripremljena i jednostavno ne mogu pratiti program u redovnim školama”, naglasila je profesorica talijanskog i španjolskog jezika. Kaže da je navedeno upravo razlog postojanja tih posebnih ustanova za školovanje.

Kotarski ističe kako ne bi rekla da osobno nije bila sposobna za redovno školovanje, ali u ustanovama u kojima se školovala djelatnici su posvećeni djeci, manje su razredne grupe, djeca dobivaju potrebnu terapiju, ravnopravno su integrirana s drugom djecom s teškoćama, sudjeluju u izvannastavnim aktivnostima, idu na natjecanja i predstavljaju školu. “Tako sam ja imala prilike biti na Lidranu (hrvatska školska smotra literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva, op. a.) praktički kroz cijelo školovanje, od trećeg do osmog razreda, te u četvrtom razredu srednje škole, u samostalnim dramskim izričajima, i ondje sam se potpuno ravnopravno natjecala s drugom djecom. I jako sam zahvalna na toj prilici”, rekla je HKR-ova sugovornica.

Marija Kotarski / Foto: Privatni album

Govoreći o izboru fakulteta i odluci za studij talijanskog i španjolskog jezika, Marija Kotarski je istaknula da je cijeli život s mamom i bakom gledala meksičke telenovele, i već je kao petogodišnje dijete govorila da će biti profesorica španjolskog jezika. I na kraju osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja uvijek je bio isti plan za budućnost – studiranje španjolskog jezika. “Talijanski jezik odlučila sam studirati najprije zbog činjenice da je španjolski bio dvopredmetni studij pa je trebalo izabrati još nešto, a drugo, učila sam ga u srednjoj školi, pa je to bio nekako logičan slijed događaja, odnosno odluke”, kaže.

“Danas sam jako sretna sa svojom strukom i zaista volim svoj posao, mogu reći da živim za svoj posao i to što radim”, naglasila je profesorica talijanskog i španjolskog jezika. Osvrćući se na razdoblje studiranja kaže kako je završila Filozofski fakultet u Zagrebu koji je “najprilagođeniji fakultet za osobe s invaliditetom u Zagrebu, a možda i u Hrvatskoj. Imaju i liftove, premda se za vrijeme mog studiranja često kvario lift koji vodi na treći kat gdje mi je bilo većina predavanja. Zbog toga nisam mogla biti na nekim predavanjima jer nisam mogla do tih dvorana. Srećom, profesori su imali razumijevanja, pa bi se spustili u donju praznu dvoranu, ali to nije bilo dugoročno rješenje”, prisjeća se Marija Kotarski i kaže kako je išla do tadašnjeg dekana i molila ga da se problem sa čestim kvarenjem lifta riješi. Dekan je tada odredio da se upotreba lifta ograničava isključivo na studente s invaliditetom i zaposlenike Fakulteta koji su u lift ulazili s posebnom karticom. Od tada se lift više nije kvario, ističe.

Boravak u Španjolskoj bio je nešto posebno. Tim iskustvom sam dobila jednu novu razinu samostalnosti

Ova sada profesorica talijanskog i španjolskog jezika prisjetila se i kako je bila prva studentica s invaliditetom iz Hrvatske koja se odlučila za Erasmus avanturu. U Madridu je na razmjeni studenata bila deset mjeseci. “Cijelo vrijeme studiranja mi je bilo predivno, ali boravak u Španjolskoj je bilo nešto posebno. Tim iskustvom sam dobila jednu novu razinu samostalnosti, ali i iskusila da je nekad uistinu potrebno usuditi se učiniti neke stvari i pomaknuti svoje granice ili barem pokušati pomaknuti granice”, svjedoči Marija.

U posljednje vrijeme Marija Kotarski prevodila je videe o osobama s invaliditetom u Crkvi, za Ured HBK za život i obitelj povodom Dana života. Kaže kako joj to iskustvo bilo divno. “Drago mi je, počašćena sam i zahvalna što imam priliku biti dio nečega tako lijepog i pomoći svojom strukom. Mislim da je hvalevrijedna inicijativa HBK kojom želi skrenuti veću pozornost na osobe s invaliditetom, to je potrebno jer svatko ima drugačije potrebe, nismo svi isti niti se svima može pristupati na isti način. Nadam se da će videi koji će biti dostupni i incijativa koja se pokrenula pomoći da dođe do još većih promjena, da više svećenika bude educirano, da osobe s invaliditetom budu još više u Crkvi, da ih se ne gleda samo kroz puku prizmu karitativnog djelovanja i invaliditeta, nego kao ravnopravne članove koji mogu aktivno mogu pridonijeti zajednici, od župe nadalje”, ističe.

Marija danas radi kao profesorica talijanskog i španjolskog jezika u svojoj nekadašnjoj školi – Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava, a od studenog prošle godine održava i tečaj španjolskog za građanstvo u Pučkom učilištu Sveti Ivan Zelina. “Zbog toga sam iznimno ponosna, odaziv je jako dobar, kao i reakcije građana. Drago mi je što svoje znanje mogu ponuditi i lokalnoj zajednici, oduvijek sam to željela. Za mene je to bilo novo iskustvo jer sam dobila priliku vidjeti kako je raditi s odraslima, ali i s nekim tko nema teškoća. Vrlo zanimljivo i lijepo, uživam u tom angažmanu, svaki utorak i četvrtak navečer jedva čekam tu nastavu!”

Željka Šemper i Marija Kotarski

Marija Kotarski kaže i kako primjećuje da osobama s invaliditetom često nedostaje optimizma i borbenosti kad je riječ o zapošljavanju i traženju posla. “Mi smo, nažalost, okruženi predrasudama, i često dobijemo ‘ne’ upravo zbog toga – zbog kolica, zbog invaliditeta, zbog predrasuda. Ali ako dobijem sto odbijenica, valjda će me netko u stoprvoj ipak prihvatiti, uvažiti. Ne treba nikada odustati, treba se boriti, i nešto će se sigurno otvoriti!” poručuje.