Pater Boris Jozić kazao je na početku svoje kateheze da je važno da je osoba razluči svoj poziv. “Osoba može reći kako je u razgovoru s Bogom osjetila da ju Bog poziva na brak ili na redovništvo. Znači razlučila je svoj poziv i to je već dobro. To je već prvi korak, ali ako to nisam napravio onda mi nešto fali”, istaknuo je.

Da bi uopće krenuo razlučivati potrebno je da budeš neopredijeljen.

Govoreći o dobrom razlučivanju istaknuo je da su potrebni i neki preduvjeti za to. “Istaknut ću temeljnu stvar od koje treba poći, a to sv. Ignacije zove neopredijeljenost ili indiferentnost. Kada gledate te dvije riječi s ljudske strane možete zaključiti da su to dvije riječi koje su prilično negativne, ali kod sv. Ignacija to je nešto drugačije. Ta neopredijeljenost ili indiferentnost vodi ka nečemu puno većem. Ignacije govori o slobodi duha, govori o tome kao jednom preduvjetu te neopredijeljenosti. Zašto je ona bitna za tebe? Da bi uopće krenuo razlučivati potrebno je da budeš neopredijeljen. Potrebno je da budeš slobodan od svega. Što god mi Bog da primam iz njegove ruke. To je ta sveta neopredijeljenost. To je sloboda i s tom slobodom duha ja mogu ući u razlučivanje, jer samo s njom mogu primiti ono što mi Bog daje. Ako bez toga uđeš u razlučivanje svoga poziva onda ćeš izabrati nešto što je tvoje. I najčešće nećeš čuti što ti Bog govori, ići ćeš samo svojim silama, gurat ćeš samo svoje”, rekao je pater Boris Jozić.

Ako si slobodan od nje ne znači da ju ne ljubiš, nego samo znači da ju možeš dati Bogu.

Posebno je naglasio da to razlučivanje ne vrijedi samo za one osobe koje su još same, nego se to može koristiti i u vezi. Kazao je da ako su već u vezama moraju i u toj vezi imati slobodu duha jer inače ta ti druga osoba postaje idol. “Ako si slobodan od nje ne znači da ju ne ljubiš, nego samo znači da ju možeš dati Bogu. Biti slobodan od drugoga znači da ga mogu dati Bogu jer je on njegovo dijete, jer je ona njegovo dijete i potrebno je da ju dam njemu. I ako to mogu učinit, ako je mogu dati Bogu, onda to tek znači da sam slobodan i tek tada zaista ljubim tu osobu. Ako joj dopustim da bude Božja do kraja onda ju ljubim svim svojim bićem”, naglasio je.

Kazao je da je sloboda duha temelj da bismo mogli započeti razlučivati. Na pitanje kako pronaći tu slobodu duha i kako biti neopredijeljen odgovorio je: “Strpljivo s molitvom. Molite Gospodina za slobodu duha i budi velikodušan u tom odgovoru. Onda s tom slobodom duha ulazim u razlučivanje u traženje Boga. I to je prvi korak.”

Pater Boris Jozić govorio je što se dogodi onda kada te nešto na tom putu traženja slobode duha zaustavi. “To je strah. Večeras ću spomenuti dva straha. Prvi je strah od odgovornosti, a drugi je što će netko drugi reći. Strah odgovornosti. Zašto? Zato što svaka odluka koju ti doneseš u životu nosi posljedice. U svemu što biramo uvijek su najmanje dvije mogućnosti da i ne. Uvijek možeš reći ili da ili ne, ali svaka odluka nosi sa sobom posljedice. Ali samo onaj koji je odgovoran može preuzeti te posljedice. Zašto drugi imaju potrebu stalno nama govoriti što mi trebamo raditi? Zato što su oni u nečemu ranjeni. Zato što ne mogu sebi do kraja reći što bi trebali pa je lakše reći drugome. Osobe koje nam govore tako nešto imaju svoje borbe i kada ih krenem tako gledati onda ih mogu ljubiti. Ljubav mijenja stvar. Svatko od nas je ovdje večeras pozvan na jednu stvar, a to je svetost. Tu se poziv ne mijenja. Mijenja se samo način na koji ćemo doći do svetosti i to su ti pozivi u crkvi. Poziv na brak, poziv na posvećeni život i poziv na posvećeni laikat. A poziv na svetost je svima jednak”, rekao je.

Uvijek možeš reći ili da ili ne, ali svaka odluka nosi sa sobom posljedice. Ali samo onaj koji je odgovoran može preuzeti te posljedice.

Govoreći o pronalaženju mira u životu rekao je: “Jedini način da pronađeš mir u svome životu jest da ideš za Isusom. To je tvoj poziv u ovome trenutku. I taj poziv je poziv u svakodnevnici. Poziv na svetost u onome što sada u ovome trenutku jesi. Ako ne kreneš od onoga što je prvo temeljno tvoje, svakodnevno, onda ćeš se izgubiti. Trebaš prvo izvršiti ono što se od tebe traži da bi onda mogao sebe dati do kraja u onom drugom jer inače će tvoje srce biti razdvojeno, a srce kada je razdvojeno nikada nije dobro. Srce mora biti cijelo i mora se u punini dati tu gdje se daje. Idi polako, korak po korak, neka drugi pričaju. Samo čuj onaj Isusov govor: ‘Što tebe to briga? Ti idi za mnom.‘, ali živi tu svakodnevnicu i taj svakodnevni trenutak”.

Srce mora biti cijelo i mora se u punini dati tu gdje se daje.

“Formula za svetost glasi Mt 11, 26. Živi svaki trenutak svoga života s ‘Da, Oče‘ i dalje te formula kaže ‘jer tako se tebi svidjelo‘. Imamo najveći uzor one koja je već od samog začeća imala tu formulu za svetost u sebi, a to je ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!‘. Osjećaš u svome srcu poziv da budeš svećenik, redovnik ili redovnica, nešto te vuče ka tome reci ‘Da, Oče‘ i probaj. Nemoj se bojati. Probaj. Ne možeš ništa izgubiti, ako kao djevojka osjećaš u svome srcu poziv odeš i proučiš neki red, njihove karizme, odeš živjeti par dana s njima i vidiš. I to je onda konkretno, konkretizirala si i živiš to što te potiče u srcu. Ili ima neki dečko, sviđa ti se i osjećaš da bi on mogao biti taj reci ‘Da, Oče‘. Priđi. Idi. Oslobodi se. Javi se. Učini nešto konkretno. Osjećaš da se želiš u svakodnevnom poslu do kraja dati Gospodinu i tako nešto konkretno učiniti za njega reci ‘Da, Oče‘. I kreni. Ne možeš pogriješiti. To je formula za svetost. Tu nam pomaže onaj privi korak, a to je razlučivanje. Je li od Boga ili je od nekog drugog. Ne boj se. Ne boj se popiti tu formulu večeras. Čarobnu formulu ‘Da, Oče‘”, zaključio je.

Cijeli video pogledajte ovdje!