Tko su to doule? Čime se bave i može li Billingsova metoda pomoći u rastu zajedništva bračnog para? Na ta i druga pitanja odgovarale su katoličke doule Mihaela Miholić i Elizabeta Biličić.
Tko je doula? Posebno educirana ženska osoba za potporu trudnici tijekom trudnoće, poroda i postpartuma (razdoblja nakon poroda).
Doula radi s trudnicama, priprema ih za porod, podržava ih u njihovim odlukama, informira žene o svim aspektima tog perioda koji ih zanimaju.
Prolazimo kroz faze poroda, balansiramo u toj bitnoj ulozi podrške i znanja koja ženi daje sigurnost i slobodu da donosi svoje odluke. Doula je emocionalna, fizička, informativna i duhovna pomoć, zapravo, potpora majci i osnaživanje koja je usredotočena na majku i njenu snagu u stvaranju novoga ljudskog života, ali doula nije zdravstvena djelatnica.
U emisiji je Mihaela potvrdila da joj je prva “postpartum doula”, nakon patronažne sestre, bila zapravo njena majka koja je preuzela brigu o bebu, Mihaelinom suprugu omogućila spavanje, a Mihaelu slušala bez osuđivanja, svjesna da je u tom stanju i tom trenutku potpuno normalno da plače i misli da je užasna majka.
Na pitanje otkad doule postoje u Hrvatskoj, u emisiji je istaknuto da tome ima već petnaestak godina. Medicinski djelatnici nemaju ništa protiv njihovog djelovanja, a one najčešće ispratimo i muževe u rađaonu, jer zasad (pa i zbog korone) ne mogu i one tamo.
Jesu li doule povezane s New ageom?
Svatko ima slobodu donositi vlastite odluke, što Bog neizmjerno poštuje. Tržište sada više nije lokalno nego globalno, a silne vježbe, masaže… imaju različite duhovne pozadine. Tako činimo i mi, koje smo formirane u katoličkoj vjeri. Na edukaciji su nas često podsjećali da smo dovoljno dobre takve kakve jesmo i da će k nama doći žene koje baš nas trebaju.
Gotovo sav naš rad temelji se na knjizi “Duhovni pristup rađanju”.
Ne radimo razliku u pristupu vjernicama ili nevjernicama, jer ne možemo unaprijed znati tko nam je došao na radionicu. Ondje uglavnom prolazimo fizionomiju i faze poroda, disanje i opuštanje, vježbe za optimalno namještanje bebe i, ponajprije, kako prepoznati mehanizam straha, s obzirom da prakticiramo duhovni pristup rađanju.
Ako govorimo u smjeru duhovnog pristupa, osobno koristimo antropološki pristup, jer upravo u tom dijelu iskustva žene nam prepričavaju gdje je na porodu bio informirani pristanak, a gdje je u porodu granica prijeđena. Za ženu je porod intimna stvar, a ne samo goli tjelesni čin koje obave u bolnicama. Prije nego ih uopće pripremamo, prvo moraju iz njih izaći traumatične priče, a onda treba graditi povjerenje da drugi porod ne mora biti takav.
Billingsova metoda ženama je jako korisna
Osim doulaštvom, sugovornice HKR-a su i podučavateljice Billingsove metode. “Sve što poučavamo u osobnom životu najprije primjenjujemo same. Ponajprije, Billingsova metoda ne zahtijeva upotrebu određenog proizvoda, a ženi vraća njenu plodnost u intuitivnom smislu, jer može pratiti plodnu sluz. I tako žena koja to proučava lako može prepoznati signale svoga tijela.”
Na pitanje je li metoda pouzdana, odgovorile su da metoda nije nepouzdana, nego je pitanje pratimo li dobro znakove.
“U tome se dijeli odgovornost i muža i žene, a par za to mora biti visoko motiviran. Zajednički rad na tome traži dublje razumijevanje i jednoga i drugog i sve bolju komunikaciju unutar para”, potvrdile su Mihaela i Elizabeta te najavile da će tečaj i radionice biti uskoro, a sve informacije dostupne su na web stranici.
Što se tiče radionica za trudnice, na njima se obrađuju teme što ponijeti u rodilište, kako se nositi s tim strahom, što kad se beba rodi, sva pitanja o dojenju. Dodale su da im je drago kad dođu muškarci, da se bolje pripreme i da se ne prepadnu na porodu.
A na upit kada se javiti za pripremu za porod, potvrdile su da pravila nema, ali optimalno bi bilo na početku drugog tromjesečja trudnoće. Rad je intiman i odvija se jedan na jedan, a svjedočanstva žena kojima su pomogle silno ih ohrabruju, poručile su katoličke doule Mihaela Miholić i Elizabeta Biličić.