Bokeljska mornarica, koju se smatra najstarijom postojećom pomorskom organizacijom na svijetu i koja je dio tradicije bokeljskih Hrvata, prošloga je mjeseca na prijedlog Crne Gore upisana u popis nematerijalne baštine UNESCO-a, što dio Hrvata u toj državi shvaća kao pokušaj prisvajanja hrvatske i katoličke tradicije. O položaju Hrvata u Boki Kotorskoj i Crnoj Gori u emisiji „Argumenti” Hrvatskoga katoličkog radija govorili su prorektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i potpredsjednika Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Zagreb prof. dr. Roko Mišetić, književnik i fotograf Dražen Zetić i prof. povijesti i arhivistike Marko Perčin. Urednik emisije bio je Davor Dijanović, a vodio ju je Siniša Kovačić.

Prof. dr. Roko Mišetić kazao je da je Bokejska mornarica jedno kulturno dobro, jedna udruga koja skrbi o bogatoj povijesti bokeljskog pomorstva s jedne strane, a s druge strane promiče kulturne vrijednosti koje baštine ponajviše Hrvati Boke kotorske. „Ona za Hrvate u Hrvatskoj i Hrvate u Boki predstavlja središnje identitetsko tijelo oko kojeg se okupljaju bokeljski Hrvati. Kad pratimo kroz povijest ona je bila bratovština koja je imala karitativnu ulogu, skrbila se ponajprije o obiteljima pomoraca koji su stradali na morima i to je bila njezina primarna zadaća, a s druge strane ne smijemo nikada zaboraviti njezinu ulogu u štovanju sv. Tripuna”, istaknuo je prof. Mišetić.

Također je kazao da nominacija Crne Gore iz 2019. godine nije prošla jer je imala čitav niz manjkavosti na koje je ukazalo više hrvatskih institucija. „Nakon toga su dobili zadaću da poprave tu nominaciju, oni su to i napravili i kao neko kompromisno rješenje, koje je došlo i kroz razgovore s hrvatskim predstavnicima u Crnoj Gori i jednim djelom i s Hrvatskom, nominirali su da je Bokeljska mornarica kulturno dobro Crne Gore koje baštine dominantno katolici Hrvati, a zatim i Crnogorci i pripadnici ostalih nacionalnosti na prostoru Boke koji su učestvovali u njezinom očuvanju. Dakle, njene vrijednosti su sastavni dio tradicije svih naroda na području Boke. Ta i takva nominacija je prošla jer je kod nas splasnuo entuzijazam i nije bilo toliko pritužbi s naše strane i mi moramo prihvatiti takvo stanje”, kazao je prof. Mišetić. No to, istaknuo je, nije istina. „Bokeljska mornarica pripada samo hrvatskom narodu, a bilo je pojedinaca iz drugih naroda koji su bili njezini članovi, ali samo kao pojedinci.”

Republika Hrvatska je s druge strane kao svoje kulturno dobro zabilježila Tripunjdanske svečanosti i kolo Bokeljske mornarice, s tim kulturnim dobrima koje baštine Bratovštine Bokeljske mornarice u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Puli i Dubrovniku sada očekuje odgovor od UNESCO-a.

Boka kotorska danas je sastavni dio Crne Gore, no povijesno gledano je dio hrvatske kulture i dio hrvatskih zemalja. Bl. Alojzije Stepinac kad je posjetio Boku kotorsku rekao je da „svaki kamen Boke kotorske dovoljno jasno kazuje visoku kulturnu razinu hrvatskog življa, ujedno je najbolji dokaz tko je zapravo autohtoni element Boke kotorske“.

Književnik i fotograf Dražen Zetić govorio je o nestanku katoličkih crkva na prostoru jugoistočnoga Jadrana, njih više od 70. Prvi spomen Bokeljske mornarice je iz 1353. godine, kazao je Zetić te dodao da ako odstranite sv. Tripuna iz Bokeljske mornarice to je kao da ste odstranili korijen stablu.

Komentirajući položaju Hrvata u Boki kotorskoj i Crnoj Gori prof. povijesti i arhivistike Marko Perčin je kazao: „Iako su u manjoj mjeri autohtoni, većina Crnogoraca koji žive u Hrvatskoj nisu u njoj rođeni, oni imaju jako dobar status u Hrvatskoj kako i treba biti. Iskreno se nadam da će naši sunarodnjaci u Boki kotorskoj doživjeti taj dan da imaju podjednako uvažavanje i društveni status kakav imaju Crnogorci u Hrvatskoj”, zaključio je prof. Perčin.