Gošće emisije bile su neurologinje prof. dr. Arijana Lovrenčić-Huzjan i prof. dr. Marina Roje Bedeković iz Klinike za neurologiju KBC-a „Sestre milosrdnice“, logopedica Dinah Vodanović iz Zavoda za intenzivnu neurologiju i cerebrovaskularne bolesti Klinike za neurologiju KBC-a „Zagreb“ te splitska radijska urednica Kornelija Livaja koja je preživjela teški moždani udar.

Moždani udar je u Hrvatskoj drugi uzrok smrtnosti. Od njega umre više od 6 tisuća osoba svake godine, od kojih je otprilike 60 posto žena. Ranija istraživanja obuhvaćala su više mušku populaciju, a danas moždani udar i kardiovaskularne bolesti kod žena imaju svoje specifičnosti te znatno veći broj žena, nego muškaraca, umire od moždanog udara i kardiovaskularnih bolesti.

Govoreći o porastu moždanog udara u ženskoj populaciji, prof. dr. Lovrenčić-Huzjan kazala je da je samoopterećenje moždanim udarom je nešto veće kod muškaraca u mlađoj dobi. „Vrlo mali broj žena baš zbog ovih specifičnosti vezanih uz ženski spol tijekom i oko poroda ima povećan rizik za nastanak moždanog udara. Zatim je taj rizik u odnosu na muškarce nešto niži i ponovno raste u starijoj dobi. Radi se uglavnom o moždanim udarima koji su teži u odnosu na muškarce, žene su starije i u to vrijeme imaju više bolesti, imaju invaliditete te s time i veće rizike. Samim time, budući da su ti moždani udari teži i rizik za smrt je veći. Nakon preboljenog moždanog udara ostaje invaliditet, lošija kvaliteta života, a rizik za ponovnu pojavu moždanog udara je veći. Potrebno je usmjeriti značaj i biti svjestan tih činjenica. Poznato je da za 90 posto moždanih udara postoje uobičajeni čimbenici rizika koji se mogu spriječiti. Ili jednostavno prepoznavanjem tih čimbenika rizika i jednim velikim dijelom utječući na životni stil“, rekla je prof. dr. Lovrenčić-Huzjan.

Prof. dr. Roje Bedeković kazala je da je moždani udar akutna bolest koja nastaje poremećajem moždanog krvotoka. „Taj poremećaj krvotoka može nastati uslijed začepljenja neke krvne žile, u najvećem postotku se radi o moždanim arterijama, u nešto nižem postotku se radi o začepljenju moždanih vena koje se nazivaju sinusi. I to je najčešća vrsta moždanih udara ova koji nastane uslijed začepljenja moždane žile. Oni se zovu još i ishemijski moždani udari i njih je otprilike 80 posto. Druga, rjeđa podvrsta moždanih udara, ali još uvijek visokih 20 posto su moždani udari koji nastaju uslijed rupture, odnosno puknuća krvne žile i to su takozvana moždana krvarenja ili hemoragijski moždani udari. Mogu nastati uslijed puknuća arterije zbog vrlo visokog tlaka što je najčešći uzrok kod te vrste moždanog udara, ali u manjem postotku. Ali prilično devastirajuća i opasna bolest su moždani udari, takozvana subbarakalna krvarenja koja nastaju uslijed puknuća aneurizme“, istaknula je.

Odgovarajući na pitanje na koje se čimbenike može utjecati a na koje ne može, prof. dr. Roje Bedeković rekla je da se ne može utjecati na dob i spol. „To su stvari na koje ne može utjecati, a koje sa sobom nose određene rizike, a zatim tu je rasa i genetsko nasljeđe koje svatko od nas nosi. Druga značajno veća skupina su upravo ovi modificirajući slučajevi, odnosno rizični čimbenici na koje možemo utjecati, a to su sve postojeće bolesti koje dovode do povećane sklonosti, odnosno povećanja rizika za nastanak moždanog udara. To su najčešće arterijska hipertenzija znači povišeni krvni tlak, šećerna bolest, debljina koja je danas prepoznata kao kronična bolest i različite bolesti hematološkog sustava. Pravilnim liječenjem tih bolesti, ranim otkrivanjem i naknadno kontroliranjem terapijom značajno možemo smanjiti rizik nastanka moždanog udara. Ali tu su još i promjene stila života koje zapravo ovise o svakom pojedincu i na koje možemo znatno utjecati. Od zdravije prehrane do prestanka pušenja i zlouporabe alkohola i do provođenja tjelesne aktivnosti.“

Pravilnim liječenjem tih bolesti, ranim otkrivanjem i naknadno kontroliranjem terapijom značajno možemo smanjiti rizik nastanka moždanog udara.

Logopedica Vodanović je, govoreći o tome koliko su ljudi upoznati sa svime, kazala da se ljudi i dan danas iznenadne kada čuju da i mlađi, trudnice i rodilje dožive moždani udar. Napomenula je da četiri godine pokušavaju govoriti da je to kod žena drugačije. „Kada dođe do moždanog udara svaka priča ima svoj tijek. Za početak simptomi jesu uniformni, ali kasniji tijek kroz rehabilitaciju ovisi o mnogim čimbenicima, mnogim faktorima, ovisi o dobi, o osobnim preferencijama – je li netko verbalniji, je li netko više motoričan – i onda udar ostavi motorički deficit, ili ima poteškoće govora ili poteškoće izražavanja“, rekla je.

Korneliji Livaja dogodio se ishemijski moždani udar, ali zahvaljujući brzoj reakciji obitelji, a potom hitne pomoći uspjela je doći do bolnice gdje su joj pružili adekvatnu pomoć. „Tri su znaka koja pokazuju da se radi o moždanom udaru ruka, govor i lice. To su tri stvari koje možete zapamtiti i morate jer time možete spasiti ljudski život. Kada čovjeku padne ruka, dakle ne može s njom više ništa učiniti, kada ne može govoriti dobro jer su mu mišići lica otišli i kada je lice izobličeno. Meni je lice bilo potpuno izobličeno i po tome je moj muž primijetio da se nešto događa. Prognoze su bile loše, prognoze su bile: „Ako budete sjedili… Ako budete držali samohodalicu…“ Bog je imao druge planove očito. Imala sam prkos i inat koji su me vodili kroz sve to. Za to sam se uhvatila i tako sam svoju rehabilitaciju vodila svih tih pet godina. Liječnici vam govore istinu kada kažu da ne znaju, iako smo mi ljuti na to. Mnogo ovisi o vama, o vašoj volji, karakteru, što je istina, i to zahtijeva veliku volju i rad, muku i rad ali i trpljenje. Mene je trpljenje sablažnjavalo. To nisam prihvaćala. Vođena Božjom rukom prihvatila sam svoj križ i tada je krenulo na bolje. Moj hod nije savršen, korektno sam rehabilitirana. Daleko je to od savršenstva i više nikada neću biti kakva sam bila, ali sam to prihvatila“, rekla je Livaja.

Najčešći simptomi su slabost lica ili jedne strane tijela, ruke, noge, smetnje govora, ali mogu biti i drugi simptomi. Jednako se javljaju kod muškaraca i žena.

Prof. dr. Lovrenčić-Huzjan govorila je o najčešćim uzrocima moždanog udara. „Mnogo toga ovisi o mjestu gdje je nastao i koliko je velik moždani udar ili koja se žila začepila. Najčešći simptomi su slabost lica ili jedne strane tijela, ruke, noge, smetnje govora, ali mogu biti i drugi simptomi. Jednako se javljaju kod muškaraca i žena. Također, ako je zahvaćena stražnja moždana cirkulacija tada se javljaju i vrtoglavice i nemogućnost koordinacije pokreta, smetnje hoda. Zna se prezentirati snažno nastalom glavoboljom ili boli u području vrata. Također, žene će imati nespecifične simptome smetenost umor, dezorijentiranost. To su oni neprepoznati simptomi koji se često ne vežu uz moždane udare i može se dogoditi da budu neprepoznati“, istaknula je.

Prof. dr. Roje Bedeković kazala je da moždani udar dolazi vrlo naglo i neočekivano. „Iz normalnog svakodnevnog života i rutinskih životnih situacija i poslova se dogodi ova situacija. Nikad ne znamo kada će se dogoditi, i to je nažalost, jedna lošija strana ove situacije, ali ovisi kako će se tko u toj novonastaloj situaciji snaći pa je važno znati prepoznati kliničke simptome, najčišće simptome koji nastaju, ne izgubiti glavu i reagirati odmah. Prvo i osnovno je zvati hitnu pomoć. Važno je brzo reagirati“, naglasila je.

Na pitanje koja je uloga logopeda u toj situaciji, logopedica Vodanović odgovorila je da je to primarno prepoznavanje tko, kada i u kojem trenutku i to što je ranije moguće, ali je najvažnije gledati stabilizaciju stanja. U trenutku adekvatne stabilizacije organizma kada osoba može svjesno ili nesvjesno sudjelovati u rehabilitacijskom procesu, kada osoba nije više kritično radi se procjena i odlučuje se što s kojim bolesnikom. Svi misle da to traje satima. U početku, pogotovo u tim akutnim uvjetima i 2 minute su ključne. Bitno je kraće i češće da se krene da vidite koliko bolesnik može.  U početku nema duljine, nema kvantitete nego kvalitete da bi se napravilo nešto. Drugi faktor je problem da mi u Hrvatskoj nemamo logopeda. Svaki odjel neurologije ne raspolaže svojim logopedom. Fizioterapeutima koliko-toliko raspolažemo, ali i njih nedostaje. Primarna skrb u akutnim situacijama je ograničena.“

Također je istaknula da svi misle da rehabilitacija ima kraja, ali to su godine u pitanju. „Pomaci su toliko mali da postaju frustrirajući. Inat je u ovakvim situacijama dobra karakteristika. Ono što nedostaje je i psihološka podrška“, rekla je Vodanović.

Govoreći o akutnom liječenju moždanog udara prof. dr. Roje Bedeković kazala je da do smrtnog ishoda dođe kod jedan posto bolesnika. „S današnjim načinom liječenja rezultati su izvanredni i ishod bolesti kod velikog broja bolesnika je jako dobar. Zato je važno brzo reagirati. Cilj neurologa u akutnoj fazi je da što veći broj bolesnika izađe s jedinica liječenja moždanog udara na svojim nogama, u svojoj odjeći i da idu doma svojoj obitelji. Možemo reći da u velikom postotku taj cilj uspijevamo ostvariti“, rekla je.

S današnjim načinom liječenja rezultati su izvanredni i ishod bolesti kod velikog broja bolesnika je jako dobar.

Vodanović je kazala da rehabilitacija najlakše napreduje kad obitelj pomaže. Bolesnik treba prvo fizičku, a potom psihološku i emotivnu podršku. „Logopedska rehabilitacija se najbolje može prenijeti u svakodnevni život kada se daju upute što činiti članovima obitelji. Mnogo ovisi o toj obitelji, o snazi obitelji i o snazi duha. I kada se klone treba biti netko tko nas podigne“, naglasila je.

Prof. dr. Lovrenčić-Huzjan navela je što ljudi odmah mogu konkretno učiniti da bi poboljšali kvalitetu života i da bi spriječili nastanak moždanog udara u budućnosti. „Broj jedan sigurno je prestati pušiti, potom ograničiti prekomjernu konzumaciju alkohola, razmisliti o prehrani, povećati fizičku aktivnost, izmjeriti krvni tlak, a ako netko ima povišeni krvni tlak i uzima lijekove, treba izmjeriti ponovno krvni tlak. Polovina osoba nema dovoljno dobro reguliran krvi tlak. Porazgovarati sa svojim obiteljskim liječnikom, prekontrolirati razinu šećera, razmisliti o upalnim bolestima. Stres je jedan od čimbenika s kojim se moramo naučiti boriti jer je velik čimbenik rizika pogotovo u žena“, pojasnila je.