Veliku većinu svog posvećenog života, 35 godina, provela je upravo u župi Volosko gdje su joj jubilej, nakon nedjeljne mise, čestitali župljani i župnik Petar Belanić. Sestra Tereza odgojila je brojne Vološćane jer je od 1981. u dogovoru s tadašnjim župnikom mons. Josipom Šimcem, vodila kateheze i radila u župnom pastoralu. S demokratskim promjenama 1991. počela je predavati i vjeronauk u školi te tako u vjeri poučila brojne generacije.

Časna sestra Tereza Simonović

Ustrajnost i vjernost Bogu, molitva, poučavanje, čvrstoća vjere, njezine su odlike na kojima su joj zahvalili župljani i župnik. U njihovo je ime Suzana Maglica na kraju mise pročitala zahvalu za sve
godine neumornog predanja i služenja u ovoj župi- „Hvala Vam što smo se uz Vašu pomoć u ovoj crkvi često mogli osjećati kao u svom domu. Hvala Vam za generacije mladih koje ste podučavali vjeri i bili primjer mladima kako slijediti Isusa. Pokazivali ste im kako Isus treba hrabre i čvrste suradnike koji će uvijek biti na njegovoj strani, čak i kada to znači plivati protiv struje.“

Časna sestra Tereza Simonović

S. Tereza u župu Volosko stigla je 1977. godine i 4 je godine radila kao medicinska sestra u staračkom domu koji je smješten uz župnu crkvu i samostan. Nakon 4 godine na prijedlog župnika i suglasnost redovničkih poglavara posvetila se pastoralu i katehezi. Radila je to u Voloskom, s manjim prekidima, više od 30 godina. Iako više ne radi u školi, u mirovini je od 2019. godine, u župi i dalje drži kateheze prvopričesnicima i krizmanicima. Redovito brine za uređenje i čišćenje crkve, liturgijsku glazbu te prigodne priredbe s djecom.

Rođena je i odrasla u Letnici, hrvatskom mjestu na Kosovu, u obitelji s 4 sestre i bratom. Otac Vjekoslav i majka Agata odgojili su ih u vjeri, koja je bila živa u cijelome mjestu. „Sjećam se da se
navečer iz svake kuće mogla čuti molitva, posebno krunica“, rado se prisjeća jubilarka. U njezinom su mjestu službovale i Kćeri kršćanske ljubavi koje su puno pomagale stanovništvu, obilaze su stare i bolesne i liječile ih. „Još dok sam bila mala djevojčica znala sam ići s njima u obilazak bolesnih i to me je potaknula da i ja krenem u njihov samostan. U njihovo središte u Beogradu stigla sam još kao srednjoškolka i tu učila katehezu i glazbu. U novicijat su me primili s 18 godina, 24. siječnja 1972. godine i od tada sam časna sestra.“ Nakon što je završila novicijat i medicinsku srednju školu u Beogradu, svoje redovničko služenje nastavila je 1977. godine u župi Volosko. Nakon dvadeset godina poglavari su je uputili na službu u dječji dom Oborovo kod Zagreba gdje je radila dvije godine. Zatim se vraća u Volosko, ali opet odlazi 2002. i do 2011. radi u župi Novigrad na Dobri. Tada se konačno opet vraća u župu u koju je utkala većinu svog redovničkog služenja.

„Sretna sam i ispunjena svime što sam radila, što sam mogla slaviti Stvoritelja molitvom, pjesmom i naviještanjem njegove radosne vijesti. Zahvaljujem Bogu na tome. Zahvaljujem i svim svojim sestrama iz naše redovničke zajednice, svim župnicima i svećenicima i župljanima s kojima sam surađivala“, rekla s. Tereza. Na kraju je istaknula kako je voljela biti s djecom i jedino žali što je djece sve manje. Čestitka za zlatni jubilej stigla je i iz Vatikana, pismom kojeg potpisuje papa Franjo.