Možemo nabrojati razne kategorije koje odgovaraju različitim stavovima duše prema križu i, u isto vrijeme, koristi koju duša izvlači iz njega. Neke osobe otvoreno odbacuju križ. Drugi, nakon nekog odgađanja, to prihvate, a onda im počinje biti dobro. Drugi to prihvaćaju, pa im je tako isplativije. Konačno, postoje i oni koji ga ne samo prihvaćaju, nego ga i vole i traže; i nedvojbeno je za njih to u najvećoj mjeri isplativo, piše Luis M. Martinez s portala Catholic Exchange.

Ispitajmo, dakle, kako se trebamo koristiti duhovnim pustinjama i koristiti se njima.

Svi križevi, bez obzira na njihov izvor, mogu pomoći da se posvetimo

Prije svega, da bismo profitirali od križa, moramo ga prije svega prepoznati. Čini se čudnim reći da bismo trebali shvatiti da imamo križ. Možemo li biti nesvjesni da patimo ako osjećamo svoje patnje?

Nema sumnje da smo svjesni smo da trpimo bol kada nosimo križ na ramenima, ali vrlo često si ne posvješćujemo da bi to mogao biti križ. Ali svaka patnja, bez obzira odakle dolazi, je križ, pa nas stoga vodi Bogu i plodonosna je za naše duše. Križevi su ne samo patnje koje nam Bog izravno šalje, nego i patnje koje dolaze od stvorenja, Đavla ili nas samih.

Kad neki nešto pretrpe, kažu sami sebi: “Ovo nije križ. Ovo nije duhovna nevolja.” Pretpostavimo da je izjava istinita; da sam u krivu što sam doveo do takvog stanja. Ali sada kada sam u ovoj bolnoj situaciji, ne mogu li to iskoristiti da se posvetim?

Upravo je Gospodinu križ pomogao da nas otkupi od grijeha koji su za to odgovorni. Tako sam u stanju pretvoriti same posljedice svojih grijeha u oruđe zdravlja i života. Ako je stanje moje duše rezultat mojih promašaja, mogu, ako ga podnosim kako treba, dovesti do njezinog preobraćenja u izvor života za mene. Stoga, u određenom smislu, uzrok naših nevolja je malo važan. U svakom slučaju, u njima bismo trebali vidjeti križ i trebali bismo ih koristiti za svoje posvećenje.

Ne brinite o izvoru vaših duhovnih kušnji

Ako svoje patnje i stanje naše duše promatramo duhom vjere, u njima moramo vidjeti križ i od trenutka kada ih promatramo u tom svjetlu, mi ih preobrazimo. Smatrati našu sadašnju nevolju Božjim napuštanjem ili velikom greškom u našoj duši vrlo je različito od toga da je promatramo kao križ – to jest, kao sredstvo koje nas vodi Bogu. Dakle, prvo što moramo učiniti da bismo dobro iskoristili pustoš jest da je smatramo križem, promatramo je očima vjere.

Bog na nas djeluje najrazličitijim pozivima milosti, a Đavao svojim neprestanim molbama za zlo.

Koliko duša misli u vremenima pustoši, kao što sam tako često govorio, da je sve izgubljeno i da je njihov duhovni život otišao u propast! Istina je uvijek sušta suprotnost. Kad bismo u tim trenucima jasno vidjeli vrijednost pustoši, možda bismo čak i prestali patiti, a onda bi sama pustoš izgubila, barem u velikoj mjeri, svoju učinkovitost i vrijednost.

Ne moramo znati je li ono što prolazimo nevolja koja dolazi izravno od Boga. Stav koji bismo trebali zauzeti u jednom slučaju gotovo je isti kao i u drugom. Stoga, ako bismo se trebali ponašati na isti način, zašto gubiti vrijeme i razbijati mozak pokušavajući otkriti podrijetlo iskušenja koje trpimo?

Da bismo postojano živjeli unutarnji život, moramo dobro podnijeti, ne samo duhovnu suhoću, nego i sve što nam Bog šalje. Ako stavljam naglasak na pustoši božanskog podrijetla, to je zato što je u ovom pitanju potrebna veća svjetlost i snaga da ih se dobro primi.

Zaštitite svoj unutarnji život od fluktuacija ovoga svijeta

Općenito, tajna duhovnog života sastoji se u tome: da se trudimo, s duhom vjere i iskrenog srca, sjediniti se s Bogom usred svih životnih peripetija. Važno je da svoj unutarnji život povučemo iz tog područja gdje ga promjene i kolebanja ovoga svijeta potresaju i uznemiruju i smjestimo ga u taj spokojni kraj u kojem nema kolebanja, već samo stabilnost i mir.

Kad mi se Bog približi, živjet ću duhovnim životom, shvaćajući da je Bog vrlo blizu mojoj duši; kada se Bog povuče od mene, ja ću živjeti duhovnim životom bez da ga bilo što ili itko ometa.

Dakle, nije važno da znamo je li pustoš ovakva ili onakva, nego da živimo duhovni život u stanju u kojem se nalazimo. Ono što moramo učiniti je ne prestati živjeti duhovni život u okolnostima u kojima se nalazimo, bez obzira na njihovo porijeklo.

Stoga je najbolje pravilo za duhovni život ovo: primiti iz trenutka u trenutak sve što nam Bog pošalje i ustrajati pod svaku cijenu dušom sjedinjenom s Bogom, unatoč svim peripetijama. Naš život je tako složen! Toliko mnogo elemenata ulazi u njega! Na nas utječe sve, pa i vrijeme: hladnoća, vrućina, oblačni dani. Stoga ta različita stanja naše duše s većim razlogom utječu na naše biće. Ta je činjenica osobito istinita u nadnaravnom poretku, budući da Bog na nas djeluje najrazličitijim pozivima milosti, a Đavao svojim neprestanim molbama za zlo. Opet kažem, to je razlog zašto je naš život tako složen. Stoga je mudar put ne analizirati ta stanja, nego iz njih povući svoj duhovni život kako nam ništa i nitko ne bi oteo naše blago.

Kako možemo uspjeti povući svoj duhovni život od promjena vremena? Prije svega, vjerom. Vjera nije podložna promjenama; uvijek imamo vjeru; to je naš najsigurniji i najnepogrješniji vodič. Izvan vjere je ljubav — ne razumna ljubav, nego sigurna, čvrsta ljubav koja nas je spremna spojiti s Bogom unatoč svim nepovoljnim okolnostima. Ako Boga posjedujemo pomoću vjere i ljubavi, promjene ovog života malo su bitne. Kakvi god oni bili, mi ćemo nastaviti živjeti unutarnji život.

Dopustite mi da napravim usporedbu. U svim okolnostima našeg života jedemo. Radosni jedu s radošću; žalosni vlaže svoj kruh suzama. Ali svi jedu. Sličnu istinu nalazimo i u nadnaravnom poretku. Hrana duše je unutarnji život, budući da je Bog naš život i sjediniti se s njim znači živjeti. Posljedično, bilo da smo sretni ili tužni, da li smo u nevolji ili tješeni, bilo da nam je sve lako ili da li se smatramo potpuno bespomoćnima, moramo hraniti svoju dušu; moramo živjeti unutarnji život; moramo se sjediniti s Bogom.

Ima vremena gladi kada siromašni, ne nalazeći hranu kod kuće, odu u polje i hrane se bilo kojom jestivom stvari. Isto tako, u vremenima pustoši i nemoći, a to su razdoblja gladi, tražimo put da se unatoč svemu sjedinimo s Bogom, kako se naš unutarnji život ne bi ugasio. Budimo sigurni da nam naš Gospodin daje ono što nam je potrebno iz trenutka u trenutak.

Ne trebamo žudno tražiti utjehu ili pustoš, nego samo težiti za Božjom voljom, s punim uvjerenjem da nam u svakom trenutku Njegova očinska providnost šalje sve što nam je potrebno i da je najbolje za nas živjeti nutrinu. život neprestano, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo.