Ustavom RH pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na odgoj i obrazovanje na svom jeziku. Prema državnom pedagoškom standardu pripadnici nacionalnih manjina mogu se obrazovati prema tri modela obrazovanja A, B i C.

Nandor Čapo pojasnio je sva tri modela. “Jedan je od modela A koji podrazumijeva cjelokupnu nastavu na jeziku i pismu nacionalne manjine, naravno, osim hrvatskog jezika koji je obvezan u svim školama u Republici Hrvatskoj. Radi se po istim kurikulima prema kojima se radi u svom školama u Republici Hrvatskoj, jedino je jezik nastave na jeziku i pismu nacionalne manjine. Takav vid nastave odvija se u školama koje su osnovane za pripadnike nacionalne manjine ili u cijelosti, odnosno, u školama koje su na hrvatskom jeziku, ali postoje razredi u kojima se nastava izvodi na jeziku i pismu nacionalne manjine prema modelu A”, naglasio je.

Istaknuo je da što se tiče modela B tu se nastava izvodi dvojezično. “Ta dvojezičnost zapravo znači da se određeni predmeti izvode na hrvatskom jeziku u cijelosti, a ostali predmeti na jeziku i pismu nacionalne manjine u cijelosti. Društveni predmeti se izvode na manjiskom jeziku, a prirodni se izvode na hrvatskom nastavnom jeziku. Dok model C se najlakše uvodi jer se tu zapravo radi o posebnom predmetu. Uvodi se u školama gdje se nastava odvija na hrvatskom jeziku kao predmet tjedno dva do pet sati i to ovisi o potrebama nacionalne manjine. I to kao predmet ima sadržaje iz jezika i kulture, iz geografije i povijesti i glazbene i likovne kulture nacionalne manjine”, rekao je.

Katarina Varenica i Nandor Čapo

Nandor Čapo kazao je da u Hrvatskoj postoje škole koje su osnovane za izvođenje nastave na manjinskom jeziku u cijelosti i to znači da se u tim školama u svim razredima nastava izvodi na jeziku i pismu nacionalne manjine. Naglasio je da se radi o šesnaest nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Pripadnici nacionalnih manjina imaju mogućnost obrazovati se na materinskom jeziku na svim stupnjevima obrazovanja od predškolskog do visokoškolskog. “Vrtići, također, mogu izvodi svoje programe na jeziku i pismu nacionalne manjine. Što se visokog obrazovanja tiče tu možemo reći da se uglavnom formiraju katedre ili studijski programi za izučavanje određenog jezika nacionalne manjine onda se na tim predmetima koristi jezik nacionalne manjine”, istaknuo je.

A na pitanje kakva je situacija s nastavnim materijalima, udžbenicima, radnim bilježnicama odgovorio je: “Taj posao je izuzetno izazovan što se udžbenika tiče za pripadnike nacionalnih manjina za nastavu. Zato jer se ti udžbenici mogu osigurati na tri načina jer se tu radi o autorskim udžbenicima koji su originalni udžbenici koji su napisani od strane pripadnika nacionalnih manjina ili na jeziku nacionalne manjine. Druga mogućnost je prevođenje udžbenika koji se koristi u nastavi na hrvatskom nastavnom jeziku. I treće je mogućnost uvoza iz zemlje matičnog naroda, pri čemu, naravno ti udžbenici moraju proći određenu provjeru. Tu nam uskače u pomoć Vlada Republike Hrvatske preko Ministarstva. Tu se ne radi samo o udžbenicima, nego i dodatnim materijalima, radnim bilježnicama za određene predmete i za sve što je potrebno za izvođenje nastave na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno, nacionalnih manjina. Ministarstvo znanosti i obrazovanja sufinancira izradu. Dugotrajna je izrada, naročito kada se radi o udžbenicima koji se prevode s hrvatskog jezika”, rekao je.

“Svi izazovi koji se stavljaju pred sve škole u Republici Hrvatskoj ti se izazovi nalaze i ispred manjinskih škola. Također, ako je manjak nastavnika u nastavi na hrvatskom jeziku to se pojavljuje i na nastavi na manjinskom jeziku s tim što se izazov pojačava i zahtjevom poznavanja jezika i pisma nacionalnih manjina. Primjetili smo da je veći problem kod kadrova na području modela C. To su manja područja i manje škole”, pojasnio je.

Govoreći o obrazovanju romske nacionalne manjine u odnosu na druge nacionalne manjine rekao je da je ono različito u tome što se tu radi o ranjivoj skupini. “Prvenstveno mi tu želimo osigurati pristupačnost obrazovnog sustava, odnosno, ojačati pripadnike romske nacionalne manjine u samom školovanju i završavanju školovanja. Ranjivost romske zajednice je višeslojna. Kada se dijete upisuje u prvi razred osnove škole onda tu nastaje problem poznavanja jezika, naročito, ako taj učenik nije bio uključen u programe predškolskog odgoja gdje bi naučio jezik i gdje bi se socijalizirao. Nakon toga zbog teških životnih uvjeta u kojima zajednica živi i rezultati u školi mogu biti lošiji. Imamo jedan program nagrađivanja i pomoći učenicima kada završe srednju školu. Kada nam dostave svjedodžbu srednje škole. Minitarstvo znanosti i obrazovanja, odnosno, područje obrazovanja ima jedno značajno područje gdje ima petnaest, šesnaest aktivnosti koje su usmjerene prema romskoj zajednici”, istaknuo je.

A na pitanje zbog čega je za jednu nacionalnu manjinu važno obrazovanje na njihovom jeziku rekao je: “Važno je i za pripadnike nacionalne manjine i za Republiku Hrvatsku. Zato jer je općepoznato da je učenje efikasnije, ako se uči na materinskom jeziku. Druga stvar je da će se održati nacionalna manjina koja u nekom obliku ima formalno obrazovanje i više će zadržati svoj jezik i kulturu.”

“Civilizacijski doseg Republike Hrvatske jest, ako mi štitimo manjine i ako osiguravamo određenu pozitivnu diskirminaciju prema tim nacionalnim manjinama”, zaključio je.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje!