1 Sam 18, 6-9; 19, 1-7

U one dane: Kad se David vraćao ubivši Filistejca, izađoše žene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju Saulu veselo kličući, pjevajući i plešući uza zvuke bubnjeva i cimbala. Žene su plešući pjevale:

»Pobi Saul svoje tisuće, David na desetke tisuća.«

Saul se vrlo ražestio, nije mu to bilo drago. Zato reče: »Davidu su dale desetke tisuća, a meni samo tisuće! Još mu samo treba kraljevstvo!« I od toga dana Saul poprijeko gledaše Davida.

Saul razloži svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, Saulov sin, vrlo je volio Davida. I Jonatan to javi Davidu ovako: »Moj otac kani te ubiti. Budi dakle na oprezu sutra ujutro, ostani u skrovištu i pritaji se. A ja ću izaći i stajat ću pokraj svoga oca u polju gdje ti budeš, i govorit ću za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit ću ti.«

Jonatan pohvali Davida svome ocu Saulu i reče mu ovako: »Neka se kralj ne ogriješi o svoga slugu Davida, jer se on nije ništa ogriješio o tebe; naprotiv, ono što je radio bilo je od velike koristi za tebe. On je stavio život svoj na kocku, ubio je Filistejca, i Gospodin je pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zašto bi se dakle ogriješio o nevinu krv ubijajući Davida bez razloga?« Saul posluša Jonatanove riječi i zakle se: »Živoga mi Gospodina, David neće umrijeti!« Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te riječi. Zatim Jonatan dovede Davida k Saulu, i David opet dobi službu koju je imao prije.