Emisiju na valovima HKR-a "Blago socijalnog nauka Crkve" srijedom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Emisiju je pripremio Jerko Valković, prof. na Teologiji u Rijeci, područnom studiju KBF-a u Zagrebu te profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.
Pred koji dan zakoračili smo u novu, 2022. godinu. Još se uvijek nalazimo u božićnom vremenu. Vjerujem da smo – unatoč različitih životnih izazova – ovih dana mogli osjetiti trenutke radosti i zajedništva. Zajedništva krugu svojih obitelji, prijatelja i rodbine, ali isto tako da smo na razne načine to zajedništvo intenzivnije proživljavali s Bogom.
Božićno je vrijeme vrijeme darivanja. Pogotovo za Božić, a u nekim krajevima i za Novu godinu, jedni druge – a osobito djecu – obdarujemo poklonima.
Govor o darovima u božićno vrijeme gotovo redovito me podsjeti na jednu emisiju koju sam pred sam Božić na talijanskoj televiziji gledao pred više godina. Na koncu te emisije voditelj je pitao sudionike – što će pokloniti svojim ukućanima, prijateljima ili znancima za Božić. Jedna je djevojka rekla da će prijateljici pokloniti ono što zna da će je uistinu obradovati. Svećenik koji je sudjelovao u toj emisiji rekao je da će – budući da je središtu božićnog vremena Riječ koja se utjelovila – svom prijatelju pokloniti Bibliju – Riječ Božju. Treći sudionik, postariji gospodin, umirovljenik, pomalo neočekivano rekao je da će članovima svoje obitelji pokloniti povjerenje. Voditelj je malo zastao, a sam je gospodin pojasnio što pod time misli. Rekao je da povjerenje za njega znači pružiti drugoj osobi mogućnost jednog novog početka, dati novu šansu unatoč tome što me ta osoba možda povrijedila ili reagirala kako nismo očekivali… Nije li to zapravo pravi božićni dar, dar prožet onih dubokim značenjem božićnoga vremena!? Nije li utjelovljenje Isusa Krista, Njegov silazak na zemlju konkretno očitovanje Božjega povjerenja u čovjeka, pružanje jedne nove mogućnosti… Bog to čini unatoč slabosti, unatoč grijeha i čovjekovih stranputica… Bog nam otkriva i daruje svoje povjerenje jer vjeruje mogućnost novoga početka, novoga života i zapravo – mogućnost ostvarenja jednoga novoga, drugačijega svijeta.
A „povjerenje“ nije važno samo za naš osobni život i rast. Mnoga istraživanja u našem narodu otkrivaju veoma nisku razinu povjerenja pogotovo kada se radi o povjerenju u institucije. I to, doista, jest jedan od akutnih problema i izazova za Crkvu i za društvo. Ono što je potrebno i moguće ostvariti bez nekih posebno razrađenih strategija, deklaracija ili zakona, je ono što se spontano dogodilo pred godinu dana kada je velik broj ljudi pohitio kako bi pomogao unesrećenima od potresa u Sisku, Petrinji i okolnim mjestima. Tu je bilo tako vidljivo povjerenje koje se gradilo u prvom redu iskazanom blizinom i solidarnošću. Povjerenje koje ima moć otvaranja prema drugome ali i stvaranja ozračja za bolje sutra. Možda je najjednostavnije snagu toga povjerenja, misleći na volontere i spremnost priskakanja unesrećenima, u jednoj radijskoj emisiji izrazila žena svojim riječima: Oni su nam vratili nadu! Prava je veličina i vrijednost dara – ne toliko u onome što smo poklonili već u uzajamnosti, povjerenju i ljubavi koja izrasta kao odgovor na ono što se daruje.
Kompendij socijalnog nauka Crkve – knjiga koja na jezgrovit način obuhvaća glavne postavke socijalnog naučavanja – započinje govorom o cjelovitom i solidarnom humanizmu. Jednostavno rečeno, tek oblikovanjem novoga čovjeka imamo pravo nadati se i novom društvu, novom humanijem poretku, drugačijim odnosima između ljudi i naroda na ekonomskom, političkom, kulturnom i svim drugim područjima. Koliko god moglo izgledati možda i iluzorno, ali nešto novo događa se u snazi povjerenja i u moći naizgled sitnih i jednostavnih koraka. Neka godina koju započinjemo bude vrijeme izgradnje dubljega povjerenja i snažnije međusobne povezanosti.
Jerko Valković, prof. na Teologiji u Rijeci, područnom studiju KBF-a u Zagrebu te pročelnik Odjela za komunikologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. U siječnju 2003. branio je doktorsku radnju pod naslovom “Etika u promidžbi”.
U jesen 2003. godine započeo je predavati na Teologiji u Rijeci, a u prosincu 2013., izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora (iz područja humanističkih znanosti, polje teologija, grana socijalni nauk Crkve). U akademskoj godini 2012./2013. započinje predavati na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Član je Upravnog odbora Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve kao i Upravnog odbora HKM-a pri HBK.