Evanđelje (Mt 2,1-12)
Sveti Matej nam govori da se nakon Isusova rođenja dogodio događaj koji ima značaj za cijeli svijet. “Magovi s istoka stigli su u Jeruzalem” tražeći kralja koji je nedavno rođen, “kralja Židova”. Tko su bili ti ljudi i zašto su postavili ovo pitanje, piše Catholic Exchange.

“Magovi” su vjerojatno bili astrolozi, koji su se u to vrijeme smatrali “mudrim ljudima” zbog svoje doživotne predanosti proučavanju neba i pronalaženju smisla u kozmosu. Vjerojatno su došli iz Perzije i bili dio škole mudraca nad kojom je židovski prorok Daniel dobio vlast stotinama godina ranije.

Daniela su kao mladića Babilonci odveli u progonstvo, zajedno sa svim ostalim Židovima. To je bila kazna koju je Bog izrekao Judi za njezinu nevjeru u savezu u šestom stoljeću pr. U toj čudnoj, poganskoj zemlji, Daniel je odlučno čuvao vjeru Izraela, pouzdajući se u Boga kao svog jedinog kralja i odbijajući sudjelovati u divljem idolopoklonstvu. Bog je tamo pozvao Daniela da bude njegov prorok, a dao mu je i izniman dar tumačenja snova i vizija. Daniel je protumačio jedan od snova kralja Nabukodonozora koji nitko drugi u kraljevstvu nije mogao razumjeti. U znak zahvalnosti, kralj je postavio Daniela “glavnim prefektom nad svim mudracima Babilona” (pročitajte Dan 2,48).

Ako je ova škola mudraca opstala kroz stoljeća (Danijel se nikada nije vratio u Judu), ona je još uvijek postojala u vrijeme naše priče, iako su Babilon davno osvojili Perzijanci. Škola bi vjerojatno sačuvala određeno židovsko proročanstvo koje bi Danielu bilo dobro poznato i od velikog interesa za astrologe. Zašto?

Tijekom Izlaska (oko 1500. pr. Kr.), dok se Izrael vraćao u Obećanu zemlju iz egipatskog ropstva, jedan od kraljeva koji su se osjećali ugroženi njihovim napredovanjem zadužio je “vidjelaca” da izrekne prokletstvo na Izraelce. Umjesto toga, Bog ga je potaknuo da ih blagoslovi i dao mu je “viziju Svemogućeg”, kao i ovo proročanstvo: “Vidim ga, ali ne sada; Gledam ga, ali ne blizu: iz Jakova će izaći zvijezda i iz Izraela će ustati žezlo” (pročitaj Br 24,17). Ovdje imamo poganskog proroka potaknutog Božjim Duhom da predvidi uspon velikog kralja u Izraelu, ali “ne sada”. Svaki je Židov znao ovo proročanstvo. Svaki Židov je također znao da će od dvanaest Jakovljevih sinova onaj koji će vladati sa “žezlom” biti Juda: “Žezlo neće otići od Jude, niti vladarev štap između njegovih nogu, dok ne dođe kome pripada , i njemu će biti poslušni svi narodi” (Post 49,10, naglasak dodan).

Gospodine Isuse, mudraci su Ti donijeli divne darove u svom klanjanju Tebi. Što Ti danas mogu dati da je dostojno učiniti isto?

Moramo se zapitati je li se Daniel, neustrašivi, vjerni židovski prorok i mudar čovjek u Babilonu, pobrinuo da ta proročanstva sačuva u školi kojom je predsjedavao, jer bi njihovo ispunjenje utjecalo ne samo na Izrael nego i na “sve narode”. Ako je tako, stotinama godina nakon što je Daniel živio, magovi s istoka, nakon što su vidjeli neobično sjajnu zvijezdu na noćnom nebu, znali su da moraju krenuti na dugi put do Jeruzalema. Htjeli su odati počast svom tek rođenom kralju.

 Gospodine Isuse, daj mi ustrajnost mudraca da tražim i slijedim tvoje svjetlo kada me tama okružuje.

Vidite koliko je sve to uznemirilo Heroda. Sigurno je to zato što je drugi dio proročanstva o zvijezdi u usponu glasio da će “Edom biti izbačen iz posjeda” (Br 24,18). Herod je bio nežidov, Edomski uzurpator prijestolja u Jeruzalemu. Nije ni čudo što je bio zabrinut! Judejski mudraci, kada ih je Herod savjetovao o mjestu kraljeva rođenja, znali su gdje ga mogu pronaći: Betlehem. To je također bilo davno prorečeno (pročitajte Mihej 5,2). Magovi su krenuli tamo, slijedeći zvijezdu. Činilo se da se “zaustavila” nad jednom određenom kućom, pa su ušli i ugledali “Dijete s Marijom, njegovu majku”. Vidjeli su ispunjenje obećanja koje je Bog dao svim ljudima, ne samo Židovima, u Edenskom vrtu. Tamo je obećao da će “žena” i njezino “sjeme” definitivno krenuti u bitku koju je protiv čovječanstva vodio Njegov neprijatelj, Zmija. Mudraci su se “klanjali i darivali Ga”.

Prvo čitanje (Iza 60,1-6)
Prorok Izaija, morao je propovijedati Božju presudu protiv Jude zbog njezine neposlušnosti prema njemu, ali im je također propovijedao veliku utjehu. Ovdje govori o budućoj slavi u Jeruzalemu: „Ustani u sjaju, Jeruzaleme! Svjetlo je tvoje došlo, slava Gospodnja obasja te.” Vidimo da je “svjetlo” sam GOSPODIN, i, da bi navijestio njegov dolazak, Izaija kaže gradu: “Na vama svijetli Jahve, a nad vama se pokazuje njegova slava.” Takva je bila svjetlost zvijezde koju su vidjeli i pratili magi.

Izaija također predviđa vrijeme kada će “bogatstvo naroda biti doneseno” u Jeruzalem; ljudi izvan Jude će “doći noseći zlato i tamjan i naviještati hvalu Gospodnju”. Izraelov poziv oduvijek je bio služiti kao “kraljevstvo svećenika” (Izl 19,6). Bog ih je izabrao za djelo objave svoje slave svim narodima na zemlji. Njihova stalna neposlušnost spriječila ih je da ispune ovaj poziv tijekom većeg dijela svoje povijesti, ali Izaija vidi vrijeme u kojem će Jeruzalem “sjati od onoga što vidite, srce će vam kucati i prelijevati se”. Ovaj opis zasigurno savršeno odgovara onome što se moralo dogoditi u toj kući u Betlehemu kada su mudraci, pod sjajnim sjajem zvijezde nad njom, ušli i predstavili svoje darove svom malom Kralju. Božja obnova Jeruzalema, obećana kroz Izaiju 700 godina ranije, sada se ispunjavala.

“Ustani, zasini, Jeruzaleme! Svjetlost tvoja dolazi!”

Psalam (Ps 72,1-2, 7-8, 10-13)
Psalmist piše o proročki savršenom kralju Izraela. Kralj David bio je čovjek kojeg je Bog izabrao da uspostavi trajno prijestolje u Jeruzalemu. David je bio “čovjek po srcu Božjem”, ali iako je doveo Izrael do svojevrsnog zlatnog doba u njegovoj povijesti, bio je samo predznak kralja opisanog u ovom psalmu. Ovaj kralj je onaj koji vlada u pravdi i miru, koji spašava siromašne i sažaljuje se nad poniznima. Ovaj će kralj primati danak od drugih naroda i “svi će mu kraljevi odati počast”.

Mudraci, koji su predstavljali sve narode i kraljeve izvan Jude, pronašli su ovog kralja u Betlehemu. Ovaj će kralj predsjedati vječnim kraljevstvom “ne od ovoga svijeta”. Ovaj kralj sada vlada svojim kraljevstvom, Crkvom, koja uključuje ljude iz svih nacija i jezika. Jednog dana, kada se ovaj kralj vrati, ono što kažemo u našem današnjem odgovoru naći će svoje savršeno ispunjenje: “Gospodine, svaki narod na zemlji će Te obožavati.”

Drugo čitanje (Ef 3,2-3a, 5-6)
Sveti Pavao govori o onome što je u njegovo vrijeme uistinu bilo “misterij” za njegov narod, Židove. U dugoj povijesti Izrael je bio slab pred iskušenjem idolopoklonstva koje su prakticirali pogani da su se oni koji su željeli ostati vjerni Bogu strogo odvajali od njih. Iako je poziv Izraela oduvijek bio da svećenici posreduju između Boga i svih drugih naroda, do dana sv. Pavla pogani su se smatrali neprijateljima. Međutim, s Isusovim dolaskom sve se to promijenilo. Sa svojim pravim kraljem na njegovu prijestolju, spasenje je stiglo na sve ljude posvuda, a sveti Pavao je sa zadovoljstvom propovijedao ovu Radosnu vijest: “Pogani su sunasljednici, udovi istoga tijela i sudrugovi u Kristu Isusu po Evanđelju.”

Mudraci u Betlehemu, dok su obožavali svog novog kralja, bili su prvi pogani koji su doživjeli rasplet ovog velikog otajstva, a sveti Pavao, mnogo godina kasnije, postao je njegov prvi veliki evanđelist.