U svom nastojanju za sveobuhvatnom analizom prošle stvarnosti, suvremena historiografija znatnu pažnju pridaje i intelektualnoj historiji, odnosno historiji ideja. Premda glavninu predmeta takvih istraživanja čine filozofi i politički teoretičari, ovakva usmjerenost otvara prostor i za historijski pogled na književnike i njihova djela. Povodom rođendana jednoga od najpoznatijih i najuspješnijih autora 20. stoljeća, J. R. R. Tolkiena, zainteresiranim čitateljima preporučujemo jedan od članaka posvećen analizi utjecaja Drugoga svjetskog rata na završetak Gospodara prstenova, odnosno tezi o Tolkienovom satiriziranju nacističke okupacije Europe putem prikaza Sarumanove uprave nad hobitskom postojbinom, piše Saša Vuković s portala Povcast.hr.

Premda bi se prikaz komfornosti hobitskog načina života Bilba Bagginsa prije njegovog polaska na avanturu s Gandalfom i patuljcima mogao protumačiti kao satira komotnosti viših društvenih klasa edvardijanskog perioda, Tolkienova djela u književnoj se kritici uobičajeno ne vežu uz uporabu satire. Ipak, govoreći o satiri i njezinom odnosu spram bajki, sam je Tolkien u svom djelu On Fairy-Stories zapisao:

“There is satire, sustained or intermittent in undoubted fairy-stories, and satire may often have been intended in traditional tales where we do not now perceive it.”

“U nedvojbenim bajkama ima satire, postojane ili isprekidane, a satira je možda često bila namijenjena u tradicionalnim pričama gdje je sada ne opažamo.”

Oslanjajući se na tu tvrdnju i mogućnosti u tumačenju Tolkienovih djela koje ona otvara, američki sveučilišni profesor Jerome Donnelly u svom je članku „Nazis in the Shire“ jedno od posljednjih poglavlja Gospodara prstenova protumačio kao anti-nacističku satiru. Poglavlje o kojem je riječ govori o stanju u Shireu nakon uništenja Prstena i povratka Froda i ostalih hobita u domovinu koju je u međuvremenu sa svojim suradnicima zauzeo i razorio Saruman.

Drugi svjetski rat i nastanak Gospodara prstenova

Utjecaj Drugoga svjetskog rata na Tolkienovo stvaralaštvo dugo je vremena bio u sjeni Prvoga svjetskog rata. Premda se u njemu nije izravno borio, Tolkien je tijekom Blitza ipak bio dio protuzračne obrane u Oxfordu; u samim vojnim snagama bila su mu dvojica sinova. Kako je na Gospodaru prstenova najvećim dijelom radio u razdoblju između 1936. i 1949. godine, svoje je književno stvaralaštvo time neizbježno koincidirao s Hitlerovom vladavinom, a shodno tome i sa samim ratom. Valja pritom naglasiti da je Tolkien, osim kao Britanac u ratu s nacističkom Njemačkom, protiv Hitlera osjećao i snažnu profesionalnu odbojnost, optužujući ga za iskrivljavanje nordijske kulture u zločinačke svrhe.

Kako je, kao što je spomenuto, središnje razdoblje nastajanja Gospodara prstenova obilježio rat, on je neizbježno morao ostaviti svog traga i na samom tekstu. Iako je Tolkien bio strogo protiv alegorijskog tumačenja svojih djela, a posebice pravljenja poveznica po političko-povijesnom ključu, trag ratnih zbivanja ipak je vidljiv u, primjerice, povećanom broju bitaka u radnji njegove priče. Međutim, prema Donnellyju, utjecaj ratne stvarnosti na Tolkienov narativ puno je dublji.

Ratni utjecaj na književnost nastavio se i nakon samog završetka borbi, uslijed čega je Tolkiena moguće smjestiti i u skupinu britanskih autora (uključujući i C. S. Lewisa i Georgea Orwella) koje su ratne strahote potaknule na književno razrađivanje problematike Zla. S obzirom na njihovu adekvatnost u obradi takve teme, posebna je uloga pritom zapala žanrove znanstvene fantastike, fantazije i basne, ali i satire.

Čitatelju upoznatom sa strahotama Drugoga svjetskog rata i nacističkih postupaka nije potrebno detaljno objašnjavati sličnosti navedenih obilježja Sarumanove okupacije s povijesnom stvarnošću. Ukoliko se opisanom pridoda činjenica da je Saruman svoju vlast nad Shireom izgradio uvelike zahvaljujući svojoj govorničkoj sposobnosti, usporedba s Hitlerom dobiva konačno utemeljenje. No, pritom valja upozoriti da, unatoč svim paralelama, Saruman nipošto ne predstavlja „alegorijskog Hitlera“, već samo osobu koja nadzire nacističkoj okupaciji sličnu upravu nad Shireom. Na taj način Tolkien je izbjegao mrsku mu alegoriju, uklapanjem ključnih motiva u svoju priču ipak prikazavši užase svog vremena.

Više o ovoj temi možete pročitati OVDJE.