“Po povratku iz Domovine u zemlju mog misijskog djelovanja – pred Božić – razveselilo me sadašnje stanje u Ruandi. Nema više zabrana kretanja između mjesta, može se izlaziti iz stanova i kuća. Ljudi mogu ići u crkvu, slaviti misu i primati svete sakramente”, radosno je poručio don Danko Litrić u pismu kojega prenosimo u cijelosti.

“Mnogi koji su dugo čekali da se vjenčaju, da se krste ili krste svoju djecu, mogli su to ostvariti sada u ove božićne dane. Istina uz mjere da se ne zaraze koronavirusom – mali broj ljudi, bez svečanosti. To je dobro došlo siromašnim ljudima, da izbjegnu dugove u pripremi dočeka gostiju. Isto tako, moglo su sve srediti za krštenje onih koji su čekali, bilo odrasli katekumeni, ili roditelji s malom djecom. U tome su im pomogli naši mladi domaći svećenici. Meni je pripalo pomagati u ispovijedanju. To su mnogi iskoristili sada nakon skoro dvije godine – tamo od pojave pandemije. Ima i onih koji su otpali od Katoličke crkve, izvršili pokoru i vraća ju se. To je sreća za pokornike, da su se mogli oslobodi od tereta koja su nosili na duši, a i za mene svećenika da sam im u tome mogao pomoći.

Lijepo, divno – sasvim drukčije nego prošle godine!

“Vrhunac sreće bio je na Badnjak navečer i na sam blagdan Božića. Premda su bila ograničenja – pedeset posto od broja koje crkva može primiti i obavezni razmak između vjernika – crkva je bila lijepo popunjena, a bilo je dosta vjernika pred vratima i uz prozore. Od rane mise, koja je meni pripala, pa sve do pred večer, imali smo mise svako dva sata. U svakoj misi bilo je krštenje djece i odraslih, zatim vjenčanja – bilo je sve svečano, izmjenjivali su se korovi djece i odraslih, mladih i starih – uz bubnjeve i ples. Bio sam cijeli dan na misama. Tri koje su dopuštene na Božić svim svećenicima, služio sam, a u ostalim misama uživao sam sa strane da vidim mnoštvo koje se izmjenjivalo. To je sasvim drukčije nego prošle godine, kad nismo mogli ući u crkvu – dopustili su samo tri mise u jednoj dvorani, uz mali broj odabranih i kontroliranih vjernika, bez podjele sakramenata i bez bubnjeva”, rekao je don Litrić.

Don Danko Litrić s mladim salezijancem / Foto: Trpimir Alajbeg

“Sigurno da je i izvan mise bilo drukčije, ljudi su se mogli naći zajedno u obitelji. To su mi mnogi rekli, da je to stvarno bio kod njih u kući pravi obiteljski blagdan, kad su se mogli do sita najesti. Naši ljudi koji vode Caritas, pobrinuli su se da podijele siromasima, što sam mogao dobiti u vrijeme odmora za njih od mnogobrojnih dobročinitelja.
Ovim mojim pisamcem, želja mi je podijeliti svoju sreću sa svima koji pomažu nas misionare da prenosimo Radosnu vijest da nam se rodio Isus, Sin Božji da nas spasi od đavla i od svih zala, kako bismo u ljubavi živjeli radosno u ovom našem životu spremajući se za vječni radosni život u Raju!”
U tom radosnom ozračju želim svim prijateljima misija puno sreće s Isusom i Marijom u ovoj 2022. godini!”, poručio je na kraju pisma don Danko Litrić.